Marketing
Mine
DW
Koliko daleko je ovaj narod dospio u svojoj samorazgradnji, možda najbolje od svega pokazuju dva primjera koja su se zbila proteklog četvrtka: gradonačelnik Pule zabranio je održavanje narodnjačkog koncerta i oko toga uzjogunila se čitava nacija; istoga dana u Lici pogiba dvoje pirotehničara – i već u petak o tome niste mogli u javnom prostoru, čast iznimkama, pronaći niti slova.
U nedavnoj saborskoj raspravi mogli smo saznati kako su plaće pirotehničara tek negdje oko 1200 Eura, a vani po Iraku i tko zna gdje do pet puta više; da se sa pirotehničarima razgovara i pregovara i ucjenjuje, ali da ih se ne može plaćati zimi (osim minimalca), da ne postoji baš nekakav sustavan plan razminiranja, nego – kako se pribavi novac, tako se radi i sve nešto tako; naš dobro poznati domaći kaos as usual.
Mnogi će sada reći da bismo sve te iznose morali potraživati od Srbije, da se moraju pronaći karte mina (kao da onima koji su ih postavljali možemo vjerovati, a na koncu – postavljali su ih u ratu svi), da se iz EU fondova moralo za to povući puno više, da ovo ili ono – ali sve je to na vrbi svirala i tko zna kada i da li će uopće ikada biti ostvareno. Ono što bi se možda moglo učiniti, to je – preusmjeriti barem dijelom sredstva sa široke narodne zabave i na ovakav posao; nema mjesta koje nema svoju feštu i dernek, pogotovo ljeti – pa makar na njima svirao tkogod; možda bismo se ipak morali upitati postoje li u ovoj zemlji stvari važnije od zabave?
Jer, ne zaboravite, kao i štošta drugoga – ova država je i posao razminiranja dobrim dijelom „autsorsala“ tako da hrvatska mladost za plaću manju od smetlarske odlazi u smrtnu pogibelj sa ugovorom o radu za nečiji d.o.o. Naime, kaj – vlast je jednostavno izgleda - turnula taj vreli krumpir u ruke privatnika – i onda se čudimo imaju li ti slavni hrvatski poduzetnici drugog i drugačijega cilja do li zarade; ili ipak empatično brinu i za razminirane kvadrate i plaće svojih kvalificiranih zaposlenika?
Ovako ćemo desetljećima još, dok nam polja i šume po Lici i Zagori budu nerazminirana - raspravljajući o narodnjacima, čačkati mečke po sebi samima.
Neka sluša tko što hoće, zabrane su najgore od najgorega; prošli smo ih u socijalizmu – ja sam za nikada više što se zabrana tiče; dovoljno je zabrana na našim poljima i šumama. Ima u nas puno pametnijih stvari za baviti se - od zabave.
Post je objavljen 25.02.2023. u 08:21 sati.