Najstariji zanati , osim onih naravno koji su nas hranili, su nekako ipak ,jer je odkad je ljudskog vijeka pa do njegovog kraja, kurveraj i lopovluk. Žene lahkog morala su nekada bile dobrodošle , imale svoje mjesto u društvu i na njih se pazilo, naravno , medicinski, pa im se isto tako dozvoljavalo da sagrade kuće za užitak, ali su bile i porezne platiše. Danas imaju svoje salone ili stanove, ali poreza malo,a čini se želje za sexom sve više i to raznoraznim. Lopovi su bili uvijek prikriveni, na marginama onim donjim naravno društva i uvijek su nekako uhvaćeni, a možda i nisu, na djelu. Danas se sve promijenilo. Kraljice noći se hvataju, a lopovi spavaju mirnim snom pravednika i još su elita. Nekada nije bilo tako. Mogel si se sexati po zakonu, a posuditi nekaj od nekoga na trajno nisi baš, jer su ti odrezali noge, ruke i slično tome.
Današnje novine bilježe svako uplitanje u zakon na krivi način, ali iz starih vremena doznajemo samo ono, što su nam ondašnji kroničari ostavili, odnosno zapisali za sva vremena. Hvala Bogu te je to u arhivima, a rijetki mogu do toga i tko bi to i čital, kad ima i pametnijih stvari od povijesti.
Iz godine 1703. dolazi nam vijest, danas bi rekli novinski članak, kako se Zagreb naš našao u strašnoj pogibelji od razbojnika.
Te godine pronio se glas da se po cijeloj Hrvatskoj skiću nepoznati razbojnici koji plijene i robe gdje god mogu i stignu. S toga je na skupštini gradskoj 24.decembra o tom podrobno raspravljano,jer je sve bilo zabrinuto za varoš zagrebačku, crkve i njezine samostane, te gradjane.
„pervo, da Nova vrata, Male Dverce, unaprijed ostanu zatvorena. Ostala dvoja vrata ,naime Kamenita i Mesnička otvaraju se sad u 7 ujutro ,a kad dan poraste u 6,a zatvaraju kad zamrači svečera“
„Zatim mala vratašca na Kamenitim vratima imadu ostati poluzatvorena do osme ure ,a poslije osme ure, imadu se i ova vrata zatvoriti i ključevi imaju se donijeti k.g. gradskom sucu.
Treće. Za ove ključeve,najme Mesničkih vrata brinut će se obzirni Blaž Herendić,Kamenitih pako Andrija Koren;neka vrata otvaraju i zatvaraju u goreodredjeno vrijeme ,a ključeve na večer neka donose g. Sucu koji će i u noći ,ako ustreba vrata otvarati i na to imati grigu i stražiti će ih,ovima će se dodijeliti gradjani kojima su sad na brizi vrata.
Napravljeno je sve radi predostrožnosti kako bi se grad očuvao, da li su opaki razbojnici ipak ušli u grad nije poznato, ali da su bili na domak ili imali u planu prevariti straže svakako jesu.
NO tu lopovima nije kraj, jer nam iz godine 1754 dolazi zapis o krivotvorenju novca, koji se raspačavao posvuda po Hrvatskoj tako i našem gradu iz Kostajnice. Tamošnja dva srebrenara ,jedan pravoslavni, jedan katolik, Petar Srimac i Ivan Mogul dodaše se na krivotvorenje srebrenoga novca. Kakove je vrijednosti bio taj novac ne znamo, čini se ali , da su to bili „križevače“ i sitniji novac.
Njih dvojica imali su i svoje jatake, pogotovo Mogul imao je u Zagrebu prijatelja nekog Gligu koji je po njemu u Zagrebu donašani novac raspačavao. Osim Glige, bili su njegovi pomagači Mato Ćorić, kovač i mesar, katolik, Laza Ivančević, krojač, pravoslavni, i Toma Katanović,katolik, sva trojica kostajničani. Ovu svu trojicu uapsio je u Zagrebu gradski kastelan,zatekavši ih kod raspačavanja.
Ostaje nam i zapisnik izjava u gradskom magistratu, no sad ga neću donijeti pred vas,dovoljno je da uvidite da se vrijeme za neke ljude nikad ne mijenja i da će ih uvijek i zauvijek ostati među nama.