Gošće ovogodišnje druge tribine Pjesnikinje petkom bile su Dorta Jagić i Maja Marchig. Čitale su svoje pjesme i pričale o poeziji. Dvije autorice samo naizgled na različit način obuhvaćaju svijet poetski, ali njihova poezija neprestano zahtijeva od nas preispitivanje prisutnosti, nježnosti i egzistencije.
Moderatorica je bila također pjesnikinja Monika Herceg.
"Tamagochi mi je umro na rukama" - Dorta Jagić
onoj staroj dječjoj sobi, na crveno uokvirenom
portretu smijem se.
pretpostavljam da me takvu znaš.
iz nosnica mi vire nebeske jagode, iz očiju vlast.
u krilu mi mirno spava moj čuvar pas…
ali ako makneš portret, u zidnome sefu
imam nešto za tebe:
gle, iživcirani tužni tamagochi
maloprije zadavljen mojim rukama
Maju Marchig sam predstavila ranije, sa njezinom novom zbrikom pjeama.
Dorta - što reći. Mogla bih je slušati danima. Izuzetno obrazovana, voli pisati u ciklusima - obožava ženske teme i bavi se njima,ali je jako zanimaju i biblijske teme, jer je završila filozofiju i religiologiju. Posebna, baš kao i Darija Žilić.