Dah proljeća sa mirisom još vlažne zemlje
koja iz truleži postaje plodno tlo
gole grane sa prvim sitnim pupoljcima
koji se sramežljivo otvaraju
oprezno pred svijetom
krvavo crveni zalasci sunca
koji kao da viču
pogledaj, veliki život se odvija ovdje
tu i sada
uvijek nov, uvijek različit
nikada u istim bojama
omjerima
nikada u isto vrijeme
nikada iz iste perspektive
uvijek svakome drugačije vidljiv
uvijek tražim taj neki kadar
uhvatiti dobar trenutak
neki put je dovoljno
za naći smisao
za skok do neba
za osjećati se sretnom i dovoljnom
sebi i svijetu
Post je objavljen 19.02.2023. u 15:18 sati.