Krakow se u ovih tridesetak godina što ga znam premetnuo od
postkomunističnog postmonarhističnog isprdka u turističku atrakciju za
američku Poloniju (njihova varijanta "Ja voliti Hrvatska") i Židove. Mene
malo hvata nelagoda kad vidim autobus u stilu PRL (sjećate se cvikera
Jaruzelskog? Takva vam je bila cijela Polska Republika Ludova, uzor,
svijetla budućnost Kine Mr.Xi) sa voznim redom Auschwitz-Birkenau, ali čini
se da to ide na tržištu.
Idu i konjske zaprege-smrdi do neba, odvikao se čovjek od mirisa velike
životinje.
Centar grada sve to stoički podnosi:
Kad se ne moraš laktovima proguravati kroz masu, čak je i lijepo:
Krakow je inače poznat po školstvu, evo rudarske:
Na rubu grada su Blonia, velika travnata površina koju je, naravno, JP2,
najveća pop-rock zvijezda Poljske (disco polo ne, tu vlada Zenek Martyniuk, sorry Padre!)
popunjavao bez problema:
Naokolo je 3 km pa ponekad optrčim, a bio sam i na brdu iznad, Kopiec Košćiuška, najviši od
nekoliko njih. To je lokalna specijalnost, prenešena iz paganskih vremena u moderna:
Kad se malo zagrije obići ću ih sve oko grada biciklom i napraviti galeriju,
za sada sam došao samo do ovog. Pred samo par tjedana to je izgledalo malo
manje zabavno:
Sokola smo dijelili sa njima u bivšoj Monarhiji:
Tek sam dospio u ovu prapostojbinu Bijelih Hrvata - odavde su navodno iz
stoljeća 5og došli oni hrvati u stoljeće 7mo, jer je tu bila Chrobacja
Velka, dakle, ovi tu su nam neki bratići...sve se bojim da ću čuti "eee,
rooođo..." pa oderi gusle i janjca na ražnju, ali nema straha, incognito sam!