Marketing
Rudarka u Španjolskoj
Ukrcali se tako Rudarka i Guzda u niskobudgetni avion - i fiju... Malaga, Španjolska. 
Da sad ne prepričavam sve detalje puta, u startu smo imali samo tri stvari - rent automobila (veći, zbog golf opreme), prvo noćenje u Malagi (hotel blizu šetnice na obali i same pješačke zone centra grada) i okvirni plan puta - klasični đir - Ronda, Sevilla, Granada, eventualno Cordoba i neizostavna Marbella... kao i svi ostali turisti koji dođu u Andaluziju. 
Nooo... malo smo to izokrenuli putem. 
Uglavnom, prvi dan smo krenuli preko Ronde do Seville. Ronda je mjesto (nije baš tako malo i bilo bi simpatično prespavati, pogotovo ako čovjek stiže u Španjolsku u ljetno doba) s poznatim kamenim mostom.
Rudarka je ušla i u most - može se posjetiti dio unutrašnjosti.
Blizu Ronde je i malo selo Setenil de las Bodegas. Poznato je po kućama polu uklesanim u stijene, kao i nekoliko ulica u kojima je strop živa stijena. Luudo.
Naravno da smo profućkali Setenil, pa se nakon povratka iz smjera Cadiz-a vraćali. No, vrijedilo je..
U Sevilli, osim poznate Plaza de Espana (snimano nekoliko poznatih scena iz Ratova zvjezda i još nekoliko filmova) - često možete naletjeti na besplatni ples flamenko odnosno flamenco (ne znam kako bi bilo pravilnije napisati). Uvale vam i poziv na njihovu izvedbu u nekom zatvorenom prostoru (koji se plaća), noo... možete se zadržati samo na ovoj kratkoj predstavi.
Flamenco je izvođenje plesa uz gitaru i pjesmu, poznato po pokretima ruku, tijela i stepanju. Plesačica je obučena u poznatu haljinu s volanima. Inače, to je ples španjolskih Roma. Prvo večer smo uletiti na predstavu, tako da smo poslije uspoređivali znanje plesa. Gledali smo nekoliko puta, od toga jednom u hotelu kod Cadiza kao dio besplatnog večernjeg programa.
Naravno, ako imate para možete se i obući od glave do pete. Eto nekoliko izloga.
Mogu se kupiti i cipele.
Hrana? Guzda je uglavnom jeo pržene srdelice. Ja sam pokušavala otkriti što se sve nudi. Na primjer, paella je poznato španjolsko jelo, vrsta rižota pripremljena u plitkoj tavi - na slici je morska varijanta. Boju paelle čini šafran.
Bilo je tu i tapasa. Tapasi su kakti predjelo u malom. U Granadi i okolici se dobiva besplatno, naravno uz piće. U ostalim dijelovima Andaluzije, a i ostatka Španjolske se moraju platiti.
Dosta je hrane, pogovoto tapasa prženo u dubokom ulju. Pa nam je nakon nekoliko dana na putu sve dozlogrdilo i jedva smo čekali domaću juhicu ili nešto drugo na žlicu.
Sad ono što je zanimljivo - Španjolci baš i ne govore engleski. Čak ni oni što rade po restoranima. Tako da je biranje hrane bila avantura. Nikad nismo znali što smo naručili.
Drugo, svaki izlazak iz parking garaže je također bio avantura. Sve upute za plaćanje su na tećnom španjolskom, onog lika u kućici nikad nije bilo... što da vam kažem, luda kuća.
Mogu samo reći da smo sa odabirom hotela imali sreće. Tako smo u Sevilli spavali u strogom centru grada u slatkom malom hotelu, dok nam je auto, spušten liftom u garažu bio na sigurnom.
Isto tako je noćenje u Almunecar-u (mjesto na obali u blizini Granade, uvjetno rečeno - na nekih 50-ak km udaljenosti), sa šumom valova i pogledom na more (doplata za sobu sa pogledom je bila samo par eura, pa sam se naravno odlučila na taj dodatak
) bilo predobro. Ulaz u hotel je popločen prozirnim pločama i pogledom na rimske iskopine. I bio je stvarno dobrih 4*. 
No zato sam s gnušanjem odbila doplatu od 20 ojra za sobu s pogledom na more u Marbelli, kako nam je ponudio frajer na recepciji. Pa smo gledali na dosta ružno parkiralište.
Marbella - stara jezgra, bivše ribarsko selo je simpatično. Male uske uličice, cvijeće u teglama po zidovima i zidićima, hrpa malih restorančića. Preslatko. Naravno, i u ovo zimsko doba ima dosta Britanaca. Netko mi je objašnjavao da imaju pravo samo na 90 dana boravka u EU, pa ih je dosta prodalo nekretnine. Neka je Marbella bila britanska morska oaza. No, da je tako ludo elitno - nisam baš primjetila. Hrana i piće koštaju više manje isto kao i u ostalim mjestima što smo posjetili.
Za kraj - Andaluziju smo prvi puta obišli. Zgodno je doći u zimsko doba. No, kako se avionske karte kupuju nešto ranije, nikad niste sigurni u vremensku progonozu. Tako je nama bilo jako loše vrijeme skoro cijeli tjedan. Pa smo mijenjali planove u hodu.
Uspjeli smo zato opravdati cijenu avio transporta golf opreme i odigrati nekoliko dobrih partija. Marbella je pogotovo raj za golfere.
Da više ne duljim, bilo je tu i Picassa, poznatih crkava i tvrđava, Maorskih znamenitosti, prekrasnih pločica i mega jahte nekog bogataša....
Svugdje je lijepo, no doma najljepše.
Pozdrav od Rudarke
Ola!
Post je objavljen 16.02.2023. u 17:47 sati.