"O kosi Tonija Cetinskog se ne prestaje pričati, bio je na transplataciji"
"Maja Šuput u grudnjaku među buketima, Nenad joj poklonio 3500 ruža"
"Ela Dvornik obilježila godišnjicu braka. Pratitelji joj čestitaju"
"Ava Karabatić otvara dušu, priznaje aferu s mužem Anđelke Prpić demantira onu s pjesnikom Jerkom"
"Soraja je rodila sina, ugasila društvene mreže i okreće novu stranicu u životu"
"Simona Gotovac: u našem krevetu nema kontracepcije, o svemu odlučuje Bog"
"Knoll u bikiniju uvijala kukove, uz cajku poručila: znam da volite kad pričam na engleskom"
"ŽanMari se popela na stijenu, a trenirka joj je ocrtala adute"
"Kristina Mandarina je ponovno operirala grudi: oduševljena sam i ponovno se vraćam na štand"
"Anica Kovač obožavateljica je Ace Pejovića i u Arenu Zagreb povela je i kćer"
.......
Ovo je samo mali isječak poplave kojom smo obasuti. Ni manje, ni više nego svakodnevno. Čak iz sata u sat. Nit sam mogla više kopat, nit mi se laptop htio glupirat.
Svakodnevno bombardiranje žutilom. Prizemnom kaljužom. Bespotrebnošću. Pitam se samo treba li za ovakve naslove i tekstove ispod njih završiti novinarstvo. Ako da, jao nama. Ako ne, pišu li to nenovinari? Oblikuju li oni našu stvarnost? Utiru li put novim vrednotama? Ispiru li nam mozak? Tko to odobrava? Tko to plasira?
Od siline žutila nama se crni pred očima.