Marketing
CAMUS, ZAPISI
*
Roman. Twinkle: »Kad sam stigao, bio sam iscrpljen od bojazni i groznice. Pogledao sam vozne redove da saznam kad će stići ako slučajno nije već tamo. Bilo je jedanaest sati uvečer. Posljednji vlak sa zapada stići će u dva sata. Izišao sam posljednji. Čekala me je na izlazu sama između dvije-tri osobe, s vučjakom kojeg je negdje pokupila. Prišla mi je. Nespretno sam je poljubio, ali sam bio veoma zadovoljan. Izišli smo. Iznad bedema na provansalskom nebu sjale su zvijezde. Bila je tamo već od pet sati poslije podne. Već je čekala vlak koji stiže u sedam sati, a mene u njem nije bilo. Bojala se da neću doći, jer je u hotelu navela moje ime, a njeni se dokumenti nisu s njim poklapali. Odbili su da je upišu, a ona se više nije usudila vratiti. Kad smo došli do bedema, bacila se na mene, usred mnoštva što je dolazilo i vraćalo se, a ona me je stegla sa zanosom u kojem je bilo olakšanja, i ne ljubavi nego ljubavne nade. Ja sam osjećao svoju grozničavost i rado bih da sam bio snažan i lijep. U hotelu sam opet postao iskren i sve je dobro prošlo. Ali sam htio popiti konjak prije nego odemo u sobe. I tamo, u dobro zagrijanom baru, gdje mi je dopustila da bez prestanka pijem, osjetio sam da mi se vraća povjerenje i da me čitavog ispunja plima opuštenosti.<<
Albert Camus, Zapisi od svibnja 1935. do ožujka 1951.
Post je objavljen 14.02.2023. u 00:23 sati.