Marketing
Spavajte u čarapama
Danas šećer na kraju dana: "Kava i kolači". Ivica Prtenjača ugostio je sjajnu Maju Marchig. U Biblioteci HDP-a pod uredničkim vodstvom Alena Brleka, izašla je knjiga Maje Marchig "Spavajte u čarapama". Maja Marchig rođena je 1973. u Rijeci. Živi u Zagrebu; piše poeziju i kratke priče.
S Prtenjačom se prisjetila odrastanja i školovanja u Rijeci; upoznavanje svoje ljubavi zbog koje je putovala Rijeka - Zagreb i na kraju - odlučila ostati u Zagrebu.
"Spavajte u čarapama" je zbirka poezije koja nas poziva na prisutnost u trenutku, koja poziva na ugodu, koja nas želi podsjetiti da ponekad pomislimo na sebe i ugodimo si. Inače, ja obavezno spavam u čarapama - čak i preko ljeta. Godi mi.
"Biti" - Maja Marchig
"Sjediti
na proljetnom suncu
i znati da
sve oko mene
diše."
"Dlan samo jedne ruke" -Maja Marchig
"u potrazi za zvukom
kojeg stvara samo
polovica pokreta
u izvoru vrišti
tišina tinitusa."
Sljedeća knjiga za čitanje - ugledala sam je u izlogu, i s obzirom da pratim kraljevsku obitelj, sa znatiželjom pročitati. Čini se da nije prevedena, na engleskom je - što mi je još veće zadovoljstvo. Čitam u originalu. Kako je napisano.
I još samo da se osvrnem na post koji je napisala blogerica Andrea, iliti "U zvijezdama piše". Nisam željela pisati dugački komentar, pa ću na svom blogu reći nekoliko riječi. Ovako, uopće se ne smatram konzervativnom, ali postoji granica do koje treba ići (barem na društvenim mrežama, na kojima sve ostaje zabilježeno!). Za mene je granica uvlačenje u priču nekoga, tko nije na blogu i ne piše blog, ne može uopće dati komentar ili nešto potvrđivati ili opovrgnuti; i osobne teme - poput sexa ili zavirivanja u tuđe postelje....Apslolutno je gadljivo i neprimjereno pričati o tim temama na blogu - smatram da je to i te kako čovjekova intima, koja se ne dijeli naokolo. Tko je dijelio - jako je požalio. Jer - drugi jedva dočekaju kako se ne samo uvući u postelju nekome, nego po mogućnosti biti voajer u takvim "ispovjedima". Mislim da to nema nikakve veze sa konzervativizmom - nego stvar pristojnosti i dobrog odgoja. Zaista, danas kad sve podastiremo kao na dlanu, većinu svoga života - valjda zaista nešto treba i mora ostati - naše. I to ne dijelimo s nikim - osim sa svojim partnerom. Eto, prokomentirala sam. Ovakvoga stava se držim od početaka bloganja. I držat ću se toga nadalje. A voajere - prezirem. Neka brinu samo i isključivo o svome životu, a ne zavirivati u tuđi život.
Ljubim!
PS: Kakvu smo to sumanutu pjesmu poslali na Euroviziju?! Ja ne vjerujem! :(((( Najgoru do sada. Najgoru.
Post je objavljen 12.02.2023. u 22:15 sati.