Prebiruć po strunama nebeske lire ljubav je održala svoje
neizgovoreno obećanje. Nečujno sjedinila suprotnosti,
na obzoru svijesti je zaiskrila ljepota njenog bića
u tajnovitom kodu naših genoma.
Oplemenio si vrijeme, lazur slijevao u san
skupljao zvjezdani prah, kitio mi kosu.
Venera se smiješila.
Ruke sijača zvijezda prebiru po nebeskoj harfi tiho
da nam ne ukradu san, da čujrmo cvrkut ptica,
da osjetimo miris tek probuđenog cvijeća,
da umjesto usnulih trava mimoze
budu tepih sa kojeg ćemo
pozdravljati Danicu...
Dok bijela svjetlost skida noći
odoru od lazura čujem
zov svitanja.
Dijana Jelčić ...
Post je objavljen 10.02.2023. u 09:09 sati.