Kad se već zaredalo s tom godinom evo post o još jednom filmu iz iste. Nije ga se moglo ranije rezimirat jer je tek od nedavno objavljen
na nekom normalnom kanalu. Zanimljivo je da je film došao do netfilxa naravno s komplikacijama i to ni manje ni više nego-kod nas! "Netflix je otkupio film "ti mene nosiš" a u Hrvatskoj mi ne daju snimati nove projekte
"Netflix je mogao uzeti naš film samo za određeno područje, ali se odlučio za prikazivanje diljem svijeta. To je veliki kompliment jer očito smatraju da smo dostigli kvalitetu američke produkcije. Velika je stvar što sada film na hrvatskom jeziku može gledati poslovni čovjek u New Yorku, domaćica u Oklahomi, student u Brazilu..."
"Nikad u Hrvatskoj nije bilo toliko jednodušne podrške nekom filmu i umjetničkom djelu koje mijenja opću percepciju autorskog kapaciteta domaće kinematografije. Dokinuta je Zvonimirova kletva koja je ranije rastjerivala publiku te otvrdla srca članova međunarodnih festivalskih žirija. Zaista, film koji je Ivona Juka uz neznatnu pomoć javnih fondova proizvela sa sestrom, producenticom Anitom, preko njihove privatne kompanije 4Film, prošao je trijumfalni put, osvojio mnoštvo nagrada, a zatim postao prvi film iz regije koji je kupio Netflix pa je na toj platformi za komercijalnu distribuciju filmskih djela postao dostupan u cijelom svijetu."
Neću sad o pitanjima cenzure koja se konstantno nameće, film je poprilično kompleksan i previše razvučen sve u svemu aktualno stanje
u društvu je realistično adaptirano. Film o snimanju dramske serije koji je u principu sve samo ne film o snimanju serije. Usput, digresija
set korišten za scene snimanja serije je isti koji je korišten za snimanje "Larinog izbora". Početne scene su kratke sekvence obiteljskih
događaja svih u filmu oko kojih je priča manje je monotonije na početku filma nego pred krajem kad je poprilična. Sve ako se ne varam troje filmskih "obitelji" rade na setu u prvoj su dvoje sa malom djecom koji je diler i narkoman u drogoj kćer sa ocem oboljelim od alchaimera. Svima im je zajedničko da su na istom setu. Pored iritantne monotonije na kraju kadrovi u filmu su me sjetili na jedan sad već
davniji američki akcijski triler iz 2008. "točka pucanja" u kojem se radnja svodi na kućanicu koja živi s naslinim krebilom i dvoje male djece. Radnja je usred Božića i ona odlazi u kupovinu nakon svađe
kompletna eskalacija je kad troje psihotičnih likova ubiju zaštitara ispred trgovačkog centra i sad kao svjedoka ubojstva nastoje ubiti i nju.
Nije slična forma niti blizu, ovo je akcijski triler "ti mene nosiš" je drama-triler u ovom američkom trileru stvari se odigraju tako (a što drugo kad su ameri i njihova filmska/redateljska/režiserska politika u pitanju) da ih ona sve pobije uzima pištolj nakon što ubije glavnog
atagonista i nakon što se vrati u kuću ubija i nasilnog krebila s kojim živi. Ta je scena "odsjećena" To je bila "točka pucanja" po principu te "točke pucanja" sam sagledavao stvari i situacije u ovom domaćem filmu u prvom slučaju odnos kompliciraju kriminalne aktivnosti u drugom bolest. Upečatljiva scena je na 11:13 (link na film ubacit ću u komentare) kad stvari eskaliraju u verbalni obračun sa slučajnom prolaznicom. Svaki od zaposlenih na setu ima točku u kojoj pukne "goni se u pičku materinu" i slične riječi iz repertoara kad se nakupe frustracije film je realističan prikaz stvarnog života. Kroz kompletan film se protežu tenzije i + to problematiziraju se dječja zatrovanost
kojekakvim marginalnim likovima kao što je Mamić. U par scena prikazano je kako dijete gleda na internetu videe sa Mamićem u elementu kad upućuje prijetnje kad jebe mater svima a dijete je već zatrovano tim toksičnim sadržajem do razine da sve njegove riječi zna citirat od prve do zadnje. Na ovom filmu su bili uključeni i neki marginalci iz stvarnog života
‘TI MENE NOSIŠ’: U ulozi se našao i Zdravko Mamić i B.B.B.-ovac s debljim policijskim dosjeom"
"Goran Hajduković, jedan od glumaca u filmu ”Ti mene nosiš” poznatiji je kao Čupko, a zanimljiv je i živopisan lik s podebljim policijskim dosjeom…
Publiku bi na premijeru filma Ti mene nosiš mogla privući imena poput iskusnog Voje Brajovića i debitanta Zdravka Mamića koji će uz ostale poznate hrvatske glumce, ispričati priču o Dori (HELENA BELJAN), zanemarenoj djevojčici koja mašta postati nogometna menadžerica. U filmu igraju najveće glumačke zvijezde regije, kao što su: Vojislav Brajović, Lana Barić, Nataša Janjić, Nataša Dorčić, Sebastian Cavazza i brojni drugi. Premijera se u Zagrebu održava 28. svibnja u CineStar kinima u distribuciji 2i Filma".
Te "točke pucanja" na njima se bazira poanta filma fotke su screenshot iz filma nekih od tih trenutaka kad stvari eskaliraju.
Ovo je jedan mali dio nasumično izrezan, tih situacija je film pun, puno je scena povezanih i sa kriminalom bolnicom, da stvar bude kompletna i sa aferama u prvom slučaju. Oboje imaju sexualne afere što me isto sjetilo na jedan kratak filmski projekt iz 2011. "zimica"film od 10 minuta o djevojci koja dolazi kod bivšeg u potrazi za izgubljenom intimnosti. Nema nikakve direktne veze s ovim filmom osim sličnih situaija koje su očite iz samih reakcija protagonista u tim aferama. Kao nekom odmaku od crne stvarnosti. Film ima puno preokreta, jedan od ključnih je rotacija za 360 kad diler sa početka
mijenja život i počinje s legalnim poslom na kojem ga zajebu, nakon čega ponovo počinje sa kriminalom tim više jer je dužan. Puno preokreta u više od 2 i pol sata likova i interakcija na sceni. Osobne frustracije svih njih eskaliraju u verbalne obračune unutar 4 zida i izvan njih.
"Ono što ćete u filmskoj verziji svakako primijetiti je trajanje od čak 157 minuta. Ta dužina je potrebna kako bismo upoznali sve likove. Priče koje nam Juka priča ovim filmom povezane su vrlo labavo, vežu ih samo izgubljenosti glavnih likova. Vojislav Brajović u ulozi dementnog Ivesina oca, bivšeg intelektualca koji se gubi kao da simbolizira društvo u kojem su vrijednosti izokrenute. Primjećujete, to isto radi i Dora, samo na drugi način. Osim njene povezanosti s ocem, važno je primijetiti kako Dora ne primjećuje izgubljenost svoje majke Lidije (Nataše Janjić) koja se između djece, ambicija i života nema na što osloniti. Pitanje oslonca najvažnije je pitanje filma. Naslov „Ti mene nosiš“ opravdano sugerira pitanje „tko tu koga nosi“"?
Zbog koncepta povezanosti priča koje nisu zasebne nego se isprepliću povezivanje je lagano zakomplicirano ono što ostaje kao baza filma su osobne frustracije koje u nekom trenutku dosežu svoj vrhunac. Sve stavke modernog vremena su obuhvaćene ili bar većina za probleme klečavaca s trga i mafije koja vodi državu trebalo bi radit zaseban film bilo u obliku nastavka ovog ili nekog sasvim drugog. Ljudski životi sudbine akcije i reakcije. Dodavanje marginalaca s dosjeom u priču mi je novost to nisam znao niti u godini kad je film bio aktualan u svakom slučaju uspjelo je kao neki eksperiment a i iz prve ruke realizam je jači. Problematiziranje navijača i navijačkih sranja je posebno hvale vrijedna stvar kao i na ukazivanje problema dječjom fascinacijom krimosima kao što je Mamić. Realnost naša jebena to je ovaj film. Gledam aktualnu situaciju sad u 2023-oj iako je počelo još prošle godine. Primitivizma ima i par godina unazad kad je snimljen ovaj film u kojem su obuhvaćeni svi onda aktualni događaji, a sad ga žalosno iritantno i poražavajuće ima još i više. Da su ovi klečavi izopačeni bolesnici bili aktualni i onda u filmu bi ih se najvjerovatnije dotakli po onome što film obuhvaća kao nadopunu osobnih frustracija koje u određenom trenutku eskaliraju. Onda je to bio Mamić i fasciniranost djece s jednim takvim likom. Kod nas konkretno postoje i filmovi u nastavcima (iako nije uobičajeno za naše tržište da filmovi dobiju nastavak) to su konkretno:
U bližoj budućnosti spominjano je kao i ideja za treći dio "Zg90" uglavnom, aktualni problemi onda su adaptirani u filmu, za ovu situaciju s redikulima sa trga bi bilo idealno kad bi neki film sa sličnim konceptom kao ovaj bio snimljen koji bi istaknuo problem tih redikula kao što je u "ti mene nosiš" adaptirana dječja fascinacija Mamićem, kao nešto loše i negativno što i je. Isto se odnosi i na ovu situaciju, kroz film/predstavu se sve toksično i negativno u društvu problematizira i to je ono što može polučiti promijenu na bolje.
Osobno mi je žao što mi je promaklo pogledati jedan isto obećavajuć film zbog seratorske kino-politike koja ga je svjetlosnom brzinom makla s rasporeda par dana od premijere u kojem se kroz satiru problematiziraju pošasti društva kao što su "zlatna mladež" i konzumerizam. O samom filmu sam nešto malo i tipkao na osnovu prikupljenih informacija što se tiče ove pošasti sa primitivcima iz srednjeg vijeka ne sumnjam da bi bili problematizirani u talonu sa osobnim "točkama pucanja" dječje fascinacije krimiosima ili parodirani kroz filmske projekte kao što su "svinjari" (gle slučajnost isto iz 2015-e) zaseban film ili nastavak bi bio izvanredna nadopuna jer su problemi adaptirani u "ti mene nosiš" aktualni i sad (samo sad drugi likovi kolo vode na toj krimi-sceni ali poanta je ista) Ali ovo povezivanje mi je otvorilo prostor za rekapitulaciju još jednog filma pogledanog u kinu 2010. "the show must go on" o kojem je bilo više postova ovdje. Jedan specifičan na granici paranormalnog sam posvetio tom projektu "Kad film postane stvarnost" projekt iz 2010 u kojem je radnja u 2020-oj, ta godina je u filmu adaptirana kao godina generalnih pizdarija-film o reality showu koji je samo kao sredstvo na kojem se odigravaju političke igre globalnog rata. 2020 u stvarnosti pandemija, potresi i srušen toranj na katedrali (što je bio motiv filma kao posljedica ratnog stanja a u stvarnosti produkt potresa) Na puno načina film je ispao vizionarski projekt što je i primijetila ekipa u komentarima. U vezi filma iz posta stvari nisu tako daleko otišle da bi se kao fikcija moglo ubaciti srednjevjekovne nazadnjake u 21.stoljeće a da kojim slučajem je radnja proširena i na njih ispala bi stvar identična onoj sa "show must go on-om" koji je 2020-u prikazao kao sjebanu godinu u kojoj se ostvarilo puno lošeg. Kad su aktualni problemi bili adaptirani u "ti mene nosiš" većini nam je bilo nazamislivo da još postoje takvi primitivci koji bi unazadili zemlju 15 svjetlosnih godina samim time nije problem fanatizma analiziran niti adaptiran u filmu a da je ispao bi ne fikcija nego vizionarstvo.
REKAPITULACIJA
Film iz 2010 prvi domaći sf je adaptirao 2020 kao godinu nuklearnog rata, u stvarnsosti se na sreću nije pokazala tako ekstremna ali
po generalnom principu-loša u filmu loša u stvarnosti. Inspiracija za post "kad film postane stvarnost" mi je bila instagram objava redatelja dotičnog filma, kolaž fotka sa srušenim tornjem na katedrali s jedne strane u filmu s druge stvarnu kao produkt potresa. Kad su apsolvirani svi aktualni problemi iz 2015 paralelno sa osobnim frustracijama potenciranim životnim situacijama nije bilo ni pod razno zamislivo da će samo koju godinu kasnije ovi viliagre destruktivni psihotici provodit svoje bolesne ideje. Po meni je to još jedna stvar koja je materijal za film sličnog koncepta kao "ti mene nosiš"