Sila je to. Nepobjediva. Zaurla iz zemlje. Podivlja na moru. U zraku pomutnja. Na zemlji pustoš. U srcima zebnja. Uvijek briga za nekoga. Onda se uruše i vlastita vjerovanja u nebeski poredak. Vapaj.
Nitko ne zaslužuje toliko tuge. Patnje. Očaja. Nemoći. Mraka. Bezizlaznosti. Samoće. Ništavila. Umrle budućnosti.
Nijedno dijete. Nijedno ljudsko biće.
Takve su te sile. Uruše sve. Čovjeka i sve oko njega.
Izdignu samo najjače. Najhrabrije. Najsretnije.
Govorila je moja mama, bolje se rodit bez one stvari nego bez sriće.