Matanićev film iz 2015, kad su njegovi filmovi u pitanju izvanredan izbor glumačke ekipe, lokacija fbulacije je nepisano pravilo. Nakon
"ćaće" iz 2011. ovaj film je još jedan iz kategorije boljih ostvarenja. "Zvizdan" (prevedeno na engleski za strance "high sun") imao je premijeru na filmskom festivalu u Cannesu prvi put pogledan iste godine kad je bila i premijera u kinu "Europa" dok ga mafija nije privatizirala kao i kino Grič digresija sa strane, vraćanje na film iz 2015. sjetilo me perioda kad su stvari u odnosu na sad još bile i idealne prije privatiziranja svega što je simbol grada što je rezultiralo gubitkom identiteta našeg grada. Film se uglavnom dotiče pitanja prošlosti na realciji sa sadašnjosti dosta kompleksan podijeljen u tri priče. Specifičnost filma je što isti glumci imaju više uloga kroz te 3 priče. Zvizdan
"Na Zvizdan se može gledati kao na kalkulantski film namenjen politički korektnim žirijima na internacionalnim festivalima. Ne bih ja to baš nazvao kalkulantstvom, nego pametnom odlukom i dobrim ciljanjem, pre svega, strane publike. Umesto didaktičnih dela namenjenih Srbima i Hrvatima koje valja naučiti da im nema budućnosti ako ne žive u slozi (ako to do sada nisu naučili, bojim se da im nema pomoći), Zvizdan se poziva na univerzalnost rata, razaranja i patnji kojima su ljudi (jer smo pre svega ljudi, pa tek onda sve ostalo) izloženi, ma u kom ratu i ma na čijoj strani bili. Zato pametna konstrukcija Zvizdana može biti preneta na bilo koji drugi sukob u svetu juče, danas i sutra, na Ruse i Ukrajince, Izraelce i Palestince i bilo koje druge zaraćene strane. Nemam ništa protiv te univerzalnosti, dokle god nije beskrvna i dokle god je dobro izvedena, a Zvizdan je jedan sasvim dobar film".
S vremenskim odmakom rezimiranje filma je problem, iako se našlo načina da se pogleda i podjseti o konkretnim događajima adaptiranim u filmu. Ispizdila me stranica sa kompletnim filmom dostupnim za gledanje kad je na više od pola zaštekalo ali sasvim dovoljno da posluži kao lagani podsjetnik na kompletan film pogledan u kinu prije koju godinu. Prva priča je u 91-oj pred rat. Na stranici tv profil je ovaj sadržaj.
"Tri različite ljubavne priče smještene u tri uzastopna desetljeća u dva susjedna balkanska sela opterećena dugom poviješću međuetničke mržnje: ovo je film o opasnostima – i trajnoj snazi – zabranjene ljubavi.
ZVIZDAN rasvjetljava tri ljubavne priče smještene u tri uzastopna desetljeća u dva susjedna balkanska sela opterećena dugom poviješću međuetničke mržnje. Film je to o krhkosti – i intenzitetu – zabranjene ljubavi. U prvoj priči, smještenoj u 1991., romantična privlačnost potisnuta je kada ljubav postane zabranjeni luksuz u ozračju predratnog ludila, zbunjenosti i straha. U drugoj priči, smještenoj u 2001., rat je gotov, ali ljubavnicima je nemoguće pretvoriti svoju zaljubljenost u trajnu vezu: ožiljci rata još su previše svježi i ne mogu zacijeljeti tako lako. Treća priča odvija se 2011. godine, kada ljubav napokon može niknuti ako se ljubavnici uspiju osloboditi prošlosti. Zlo i sumnja nisu u potpunosti nestali iz njihovih života i katarzu nije lako postići, ali ponovno je moguće".
Fokus na prvoj priči neposredno pred rat je na nacionalizmu predratnog stanja, situacije u familiji na relaciji majka-kćer-brat eskaliraju
u verbalne i fizičke okršaje "jebeš se s njihovima" " s njim se jebeš" sve nabijeno nacionalizmom predratnog stanja. Film je u principu ne o ratu kao ratu nego o događajima koji su produkt toga na ljude i njihove živote, bar u prvoj priči. Scena na kojoj su mi počeli tehnički problemi jer realno stranica i je smeće koje ima dostupne određene kvalitetne filmove ali sama njena kvaliteta je nula. Uglavnom scena na kojoj se dogodio "pad sistema" je druga priča, priča je u 2001. početak post-ratnog perioda u kojem se nakon rata glavne protagonistice vraćaju nazad u selo (vjerovatno iz Zagreba, na početku prve priče su imali planove za odlazak u Zagreb kad se ratno stanje zakuhavalo) druga priča je bitka pomirivanja prošlosti i sadašnjosti, i zadnja treća svodi se na pitanje ostavljanja prošlosti u prošlosti. U principu film koji je triler a može se kategorizirat i pod psihološku dramu, postavlja i analizira važna pitanja pomirivanja prošlosti i sadašnjosti. Na dijametralno-suprotan način pitanje prošlosti i sadašnjosti je apsolvirano u "ćaći" sa razlikom konkretno u situaciji otkrivanja mračnih obiteljskih tajni iz prošlosti. Šokantan triler i jedan od Matanićevih najboljijih novijih filmova, nakon njega "zvizdan" ista stvar pitanja pomirivanja prošlosti i sadašnjosti kroz 2 različite forme u prvom slučaju kroz obiteljske prekinute odnose i drugi na općoj razini o utjecaju predratnog nacionalizma na privatne živote i u post-ratnom stanju. Aktualni problemi od predratnog do post-ratnog stanja.
Kroz gledanje svakog Matanićevog filma zasebno ne računajući one koji odskaču od šablone koji su komedija kao što je ovaj su na neki način u principu analiziranje jednog pitanja pomirivanja prošlosti i sadašnjosti osim ovog novijeg sa linka komedije kao "blagajnica hoće ići na more" i crna komedija iz 2002 "fine mrtve djevojke" Tipkao sam u postu o "ćaći" o samom sloganu iz filma po kojem je "neke obiteljske tajne bolje ne otkrivati" na što su uslijedili zanimljivi komentari, po mišljenju većine je "bolje" kod mene dijametralno-suprotno da sad ne govorim o kakvoj se mračnoj tajni radi. Pitanje pomirenja prošlosti i sadašnjosti je bila premisa filma iz 2011. s razlikom da su problemi unutar jedne obitelji u 4 zida a skrivena tajna je one najgore vrste. Kod "zvizdana" je na općoj razini obiteljski kompleksni odnosi ali potencirani predratnim događajima koji se reflektiraju i na događaje u budućnosti u drugoj priči koja je u 2001. i trećoj u 2011. Što se novijih filmova iz njegovog talona tiče "ćaća" i "zvizdan" su na samom vrhu trilera.
O projektu "ćaća" osim same recenzije imao sam i zaseban post o zanimljivostima koje se tiču filma zagrebavanje ispod površine kod ovakvih filmskih senazcija je uvijek zanimljiva stavka, u tekstu samom linkana je vijest o samoj inspiraciji za film. Po istim principu ima jedan intervju što je pozadina i inspiracija "zvizdana" a sa ovime pogađa poantu:
"Mržnja i netrpeljivost čine ljude nesretnima. Cilj mi je kroz umjetnost boriti se za Hrvatsku koja se jednostavno mora izdići iznad mulja i time upravo ja gradim hrvatski identitet, a ne oni koji se prozivaju velikim Hrvatima, a uništavaju je"
Nema ništa bolje od "zakucavanja" velikim rvatinama nego kroz umjetnost, poruke koje film šalje je problematiziranje stvarnosti i mijenjanje društva na bolje. Evo ima i kod nas pozitivnih stvari, svaki od ovih filmova šalju poruku u prvom slučaju da je sve tajne iz prošlosti bolje otkriti kakve god to reakcije polučilo i u drugom realan prikaz predratnog i postratnog nacionalizma koji je imao utjecaj i na događaje u budućnosti. Polarizacija je najveći problem a protiv pravih stvari i bolje Hrvatske najviše kmeče velike rvatine pljuvanjem po domaćoj filmskoj umjetnosti u koju se ulaže kikiriki to je za neki post u budućnosti ne sumnjam da će trebat objašnjavat i tako jednostavne stvari. Usput to me je sjetilo na nebulozan potez HRT-a prije par godina da satiričnu komediju apsurda Vinka Brešana "koja je ovo država" pomaknu na drugi dan jer se dan emitiranja "poklapa na dan Tuđmanove smrti" sam hrt je tim potezom napravio apsurd dupli što je potvrdilo nametanje cenzure da se ne povrijede osjećaji razno raznih "domoljuba" sa satirom koja je zapravo samo podloga za priču o generalno apsurdima u državi. Iako nije isti redatelj radi se o još jednom važnom filmu pa ga stavljam u talon sa ovima. Iz priopćenja HRT-a :
Hrvatska televizija danima je najavljivala da će večeras na svom Drugom programu emitirati film Vinka Brešana “Koja je ovo država”. Međutim, film je bez objašnjenja skinut s programa, a u terminu u kojem je trebao biti emitiran sad je film “Vis-A-Vis”, redatelja Nevija Marasovića. Nakon što su mediji i korisnici društvenih mreža uočili da je film skinut, s HRT su poručili da je odlučeno da se Brešanov film emitira u nekom drugom terminu.
– Hrvatska radiotelevizija (HRT) obavještava gledatelje da je film koji je večeras trebao biti emitiran u 21.00 sat u sklopu Ciklusa hrvatskog filma četvrtkom na HTV2 – “Koja je ovo država” u režiji Vinka Brešana i produkciji Ivana Maloče – bio predložen još u rujnu od strane uredništva Dramskog programa HTV-a. Glavni urednik HTV-a Bruno Kovačević je danas, nakon pregledanog filma, donio odluku da je spomenuti film neprimjeren emitiranju na godišnjicu smrti prvog hrvatskog Predsjednika dr. Franje Tuđmana, te će biti emitiran u nekom od narednih termina Ciklusa hrvatskog filma četvrtkom. Umjesto filma “Koja je ovo država” premijerno će biti emitiran film “Via-a-Vis” redatelja Nevia Marasovića, izvijestili su priopćenjem s HRT-a"
Ne sumnjam u reprizu ovakvih slučajeva u budućnosti. Onima koji bi sve zabranjivali i cenzurirali je ovo pomicanje filma došlo kao dopamin a išli bi svi oni i korak dalje da se sve zabrani i nametne (auto)cenzura tako da filmovi više ne bi bili adaptacija stvarnosti koja im razbija iluzije o "državi iz snova". Na "zvizdana" još nisam pročitao negativne seratorske komentare za koje je evidentno da komentiraju oni koji niti su gledali niti blage veze imaju što ne znači da ih nema. Usput na dayli motionu film se može pogledat podijeljen u 2 djela pa ću ga linkat ovdje jedini problem su oglasi koji iskaču svakih par jebenih minuta što može odbit od gledanja kao što je i mene.
Ps s Isabelči sam imao prepisku u komentarima predlani o "ćaći" kao najboljem Matanićevom filmu.
isabel
"eh frende , sad si ga pogodio ono baš u "živi centar" , ne znam kako drugačije da se izrazim, ovo je definitvno njegov najbolji film (ako mu ne padne na pamet da ponovno krene u Liku pa smisli nešto slično, ili novo, nebitno to sad), mislim, tj, negdje mi zvoni da sam čitala da je i kolabrirao snimajući ovaj film, nije izmišljotina, mislim da je sam rekao u jednom od intervjua vezano za -Ćaću- s obzirom kako si i sam naveo kako se snimalo( gotovo bez odmora, predaha, sna) .....
jooooj, sada sam posve zaboravila kako i koliko smo pričali o ovome filmu ovdje, trebalo bi se podsjetiti, ali ipak, malo mi prekasno sada rondat po tvojoj arhivi,a i umorna sam iako je baš noć moje omiljeno i najaktivnije vrijeme i stvaranja i čistog razmišljanja,ipak, full aktivan dan uzeo je svoj danak pa ostavljam za sutra u neko doba povratak ovom fenomenalnom filmu, njegovom redatelju i naravno glumcima koji su imali pretežak zadatak,a iznijeli su svoje uloge virtuozno",
tp.
02.02.2021. (02:09)
Još i sad stojim kod toga da je lokacijom fabulom, pričom glumačkom ekipom i tempom snimanja najbolji njegov projekt. Pored toga drugi na listi ovom ravnim iako skroz drugog koncepta je "Zvizdan" što se tiče dramatičnih i triler filmova iz njegove režije. Bilo mi je zadovoljstvo polemizirat na ovaj način vrhunski argumentirano kvalitetno i poticajno s Isabelči šteta što nije bilo prilike za apsolvirat i "zvizdan" ovo je film iz kategorije onih koji ostavljaju prostor raznim polemikama a to je ono što je na blogu i najbolja stvar. Apsolvirali smo sve odnose događaje i mračne ozbiljne teme u "ćaći" s fokusom na glumačku virtuoznost kompletne ekipe od 2 glumca i 2 glumice fiksirano na glumu legende hrvatskog glumišta Ivu Gregurevića i Ivu u ulozi njegove filmske mlađe kćeri na kojoj se i lomi ta mračna tajna iz prošlosti. Gledanjem "zvizdana" u 3 priče koje se nadopunjuju materijala za polemiku ima još i više. Usporedba 2 dijametralno-suprotna filma nije prioritetno zbog toga jer je isti žanr i redatelj samo jednim dijelom nego jer imaju istu podlogu- pomirivanje prošlosti i sadašnjosti, sa različitim situacijama i događajima ali pitanje ostaje isto. Može li se prošlost i sadašnjost pomiriti? U prvom slučaju skoro nemoguće ipak je ono što je problem one najgore vrste u drugom se isto radi o traumama koje bitno određuju život u budućnosti samo što se istovremeno problematizira generalizirajući nacionalistički stav i prema onima drugih nacionalnosti koji sa ratnim zločinima nisu imali veze.
Bio bi post o ovom filmu i ranije da je bilo načina da se reprizno pogleda ovdje isto kao i kod "ćaće" ima prostora za polemike i analiziranje stvarnosti koju Matanićevi filmovi izvanredno adaptiraju.