otok ljubavi
Plove moje ceznje,
negdje u daljinu,
mozda te nadu
i prepoznaju,
u cvjetnom mirisu,
u blagom dodiru.
Plove moje misli,
prema sutonu,
mozda te ugledaju
u odsjaju
mjeseca u moru.
Plovi moja dusa
morskim valom,
prema osamljenom zalu,
otok ljubavi zvanom.
u suton
Posalji mi sunce
s tvog otoka zudnje
i more tvog osmjeha.
Da osjetim miris
tvog poljupca,
kad se
u sutonu spoje...
noc punog mjeseca
Pitam se da li je bilo
pametno ,
dati ti srce
na dlanu.
Onako nemocno,otvoreno,
a ipak tako je divlje kucalo...
Mozda je bilo bolje,
da sam sutjela,
u sebi skrivala,
ali nisam mogla.
Raspukla bi se
od te ljubavi.
Mozda bi lakse preboljela,
znajuci da ti neznas,
sto se dogada u meni
glumeci nezainteresiranost.
Ne bi mi se sada smijao u lice
i govorio da sam jadna.
Bila bi negdje daleko,
dalje od tvog pogleda.
Suze bi zamjenila sa srecom
u ocima,
mirnim snom u nocima
punog mjeseca ,
kao sto je ova..
Rekla si mi
napisi nesto lijepo!
Napisala sam
petsto pjesama
jednoj ljubavi...
ljubavi..
sada mi to tako
cudno zvuci.
Kada ih citam,
svaku znam,
kako je bolna bila.
Ne mogu,nezelim,
sve to ponavljati,
nemogu pisati vise.
Ljubav je moja,
sklopila latice svoje,
srce vrata,zatvorilo je,
tek dusa negdje u
visinama povoljan vjetar ceka,
da me odnese u izazove nove..
Post je objavljen 03.02.2023. u 17:05 sati.