Sutra ću biti puno bolji uz jutarnji Bolero ( na gramofonu)
Potkopa me pakleni orkestar
izudaran zvukovnim akrobacijama susjednog gradilišta ujutro
nešto kao difuzni biennale cvrkuta ,bojlera bolera i mješalice za beton
Ali tu ja nastupam sa gramofonom
sa večernjim tužnim vokalom Mayte Martin
stara ploča cvrči ,pucketa na 78 okretaja zavrtnja
Bol je Bolero pod sedativom samoće
(Betty Missiego ...volim Te )
zaspati kao pomilovani revolucionar, vinski franjevac
a sutra pozdravljati revno i skrušeno
iste one potomke cirkusanata po autobusima
izdresirane tuljane na zebrama smrdljive savane kontejnera
ali onda ja oslobodilački nastupam sa gramofonom...
sa flamencom koji je poljubac pauka stropa
bezobzirni zulufi ,melankolični hropac bika ,Paco de Lucia
beatificiran od neba na razapetom Gibraltaru , horski plač majmuna .izbjeglice iz afričke verzije sidonijske doline Marsa ,sedefi sefarda
To znaju
Loze žilavih vratova Vražji cigani znaju sve ,crvena peć sunca nad usahlim vukojebinom
mjenja
pogreb Magreba
Sad tu ja nastupam sa gramofonom
Da...sunce ,pjevam o suncu , Manitas de la Platu na platou lasičje lascivno
otčepim do kraja
Život je teška borba za uništavanje Planeta , cigani intutivno čudo zovu trinaesto oko Frontiere
Blizanci Rockabily zulufa u Sevilli i Buenos Airesu su recidiv sedamdesetih sedamdesetogodišnjaka nezagađenih mislima o udaru bušilice notornijem od liječenog alkoholičara
Povinovati se zakonima cvrkuta noćnih slavuja Guajire (da .... na gramofonu) ,
poslije teških dana rada i sunca , gusto crno maznuti mazut vino , poslije beskonačnih potčinjavanja
istkan od siromašnih, prezren od recepcionera i „extreme sport” naočala na čelima vlasnika debelih restorana
Eeeee tu nastupam ja sa promuklom kravom gramofona namjesto mikrofona....
Amen mi flamencokamen ( iz Kronštata ) pijuče ta gitara ,klepeću rode i proteze kastanjeta
prođe još dan a ja ne vidim ,ne znam da je prošao
onda pa jutro
u kome ja uporno nastupam iskakajući iz paštete
padam gurnut kao student iz Aviona negdje nad Santiagom
pokušatelj samoubojstva iz arogancije , kanibal spektakularnog mišljenja o svojoj vrsti
bezvrijedno umišljeno
zvone zvonari odajući počast nadolazećoj Nemani
eno ga možda neotkriveni Bach iza ugla ..prošao je i pored mene
tog cerekajućeg trenutka već vidim kako me odvode u ludnicu
još malo ,malo krastavaca u tegli Tokate ( na gramofonu )
a onda još nekakav lik nizak Astoru nalik
i već kričim kao krezubi gavran koji je novce zamjenio za godine
vrlo interesantan
mrtvima koji su odbili umrijeti ,ali su prevareni
u ovom povjesnom trenutku
kopa se raka za nekoga kome Hemingvejsko zvono najavljuje mene
Krevet iskopan crnji od dana vjetra , pokrivač od zemlje sa cvjetićima
Bog je već odavno bubuljičavi klinac sa pištoljem koji upravo gnjevan i naoružan ulazi u svoju školu
ma divota
ništa od ovoga neču nikad više vidjeti
ili neću znati kako sam u to nekada gledao
sa pažnjom što je isto
Prah istoga....kružni tok velikog sna ,
iz kojeg izlazim kao kradljivac bez plijena ovaj put čak i bez gramofona...
sad ja nastupam ,
tu nastupam ja ...
..
Post je objavljen 03.02.2023. u 17:02 sati.