Sinoć je sve izgledalo super. Mia je pojela rižu i piletinu. Nedugo nakon toga je zaspala. Usred noći, nađem je u kutu sobe, glavica okrenuta prema zidu. Nije dobro! :((((( Ujutro ponovo povraćanje...:((((( A ja sam unaprijed proglasila pobjedu...:(((((
Usred noći, vjerovali ili ne, čujem ja "Za sve je kriv Toma Sawyer...." Zvonjava mobitela...Ma super, ali kako može zvoniti, a izgašen je...:(((((( Užas!
Tek kasnije sam znala objasniti da mi to nagovještava da ću tijekom dana primiti neki telefonski poziv...
Otišle kod veterinara. Sve sam ispričala kako je bilo....Nije dobro. Idemo ponovo ultrazvuk. Nema ništa posebno. Idemo rendgen.
I tu je ugledao. Pojela je neki najlon...Koji se zapleo oko crijeva.
"Molim vas, odite doma - nazvat ću vas kada bude gotovo." "I baš morate operirati?" "Baš moram!"
Bez riječi sam se pokupila van. Plakala sam cijelim putem do kuće. Horor! I još je Branimir rekao: "Gle, ona je sitna, ne znam kako će podnijeti anesteziju:" Ali i : "Zovem vas čim operacija bude gotova."
Plačem, plačem. Čekam....I u šest popodne: "Za sve je kriv Toma Sawyer..." Kao u snu....Samo tada nisam mogla dokučiti donosi li taj poziv dobre ili loše vijesti.
"Sve je prošlo u redu. Možete doćipo Miu u 19.30." Opet plačem, sada od sreće.
Sutra opet infuzija i lijek; konzervice....Branimir, pokušavajući me oraspoložiti: "Pogledajte ovaj komad najlona. Ali, našao sam ja i zrna riže..."
Uffffff......
Eto, jedna neočekivana i neželjena kalvarija je gotova. Sada samo oporavak.