Jednog dana Bog je sakupio cvijeće kako bi im dao boje. Ruža se molila za crvenu, ljubičica za nježnu ljubičastu, veseli narcisi uzeli su žutu i tako svaki cvijet redom. Samo je visibaba mirno čekala. Kada je došao red na nju, ispostavilo se da je Bog podijelio sve boje, a nijedna nije ostala za nju.
Zima se upravo spremala da mećava i snijeg prekriju put i vidjela je kako tužna visibaba tužno spušta glavu. Vratila se nakon nekog vremena i rekla joj: "Draga visibabo, ne plači, jer za tebe nisu ostale boje. Dat ću ti svoju bijelu, a ti češ biti prvi cvijet koji će izaći ispod mog snijega , i tako ćeš najaviti povratak moje sestre
Sretnog proljeća. "
Njemačka legenda
Iza zime i ove bjeline, visibaba šapuće dok se
pojavljuje u blizini, okolo kuće.. slijedi veselo proljeće
i puno raznih boja a s njom toplina iznutra dok izvana
mirisima uljepša dolaskom njezinih jutra..:)))
Post je objavljen 02.02.2023. u 13:05 sati.