Marketing
Z i D ljubavi...
Bio si leptir u sivoj tvari, onaj tajanstveni pokretač uragana u svijesti. Nisam znala da si to ti, a susretala sam te u svitanjima na trgu cvijeća. Često smo zajedno sjedili u teatarskom kafiću, smijali se istim šalama, ispijali isto piće, divili se istim predstavama. Bio si djelić svijeta u kojem odrastah, bio si budući glumac sa glasom buntovnika.
Živio si u zemlji iz koje pisma nisu stizala, živio si bez adrese na koju sam ti mogla poslati poruku sa uspomenom na jedno davno ljeto i zenit koji se zauvijek ozrcalio u mom pamćenju. Bio si bezimeni pjesnik iz vremena studentskih nemira, poezijom si obilježio naše davno proljeće.
Tvoje oči, dva sjajna jantara nosih oslikane u moždanim karatama. Oživljavale su u snovima. Konture lica nisam prepoznavala, ali znala sam tko si. Bio si dječak očiju boje snova.
Prepoznah te u vlaku prema jugu. Pogledom si mi odao tajnu tvog postojanja u pamćenju.
Voda dolazi iz zemlje, rečenica koja je godinama titrala u sluhu, je postala šifra kojom si otvorio vrata mojih osjećanja. Pričao si mi o vinu koje zalijevano znojem dobrih ljudi, dozrijeva na kamenu. Kušah taj nektar, omamljujući okus osjećam još uvijek. Rastali smo se ne govoreći imena. Izgledalo je kao da poznajemo vječno.
Na jutru poezije, u katakombama Gornjeg grada, si prestao biti bezimeni pjesnik. Govorio si poeziju vode, tarantelu za jednog clowna, odnesite me braćo i ostavite daleko, a ja ću vam za uzvrat pjevati o sreći. Skinuo si ljubav sa neba i krstio ono bezimeno u meni.
Dogodio se život.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 31.01.2023. u 09:09 sati.