Šutio si. U tvojim očima ozrcaljena idila sunoćavanja … odlutao u ravnicu pogleda vjetar vrtloži tišinu... ispisuje istinu na oknima duše… u prizmi vremena noć punog Mjeseca.. u nedogledu lazurnog beskraja jecaj samotnjaka trga tišinu…
To je istina protv koje se moramo boriti... šapnuo si...
Hesse je pokušao osvijestiti razliku između
svakodnevice i noćnih lutanja ka
nutarnjem, čarobnom tetatru
u kojem oživljavamo privide… šapnuh sjećajući se knjige.
Ljubav ne postoji samo da nas usreći, postoji i zato da
pokaže koliko možemo izdržati.
Volim odlučnost tvojih stavova, bez ograničenja takozvane sigurnosti…
Sigurnost je laž, a sudjelovanje u ljudskosti je naša narazdvojivost
od promjena u nutrini, u moći spoznaje pravih vrijednosti,
naš otpor prema ludilu svjetskih moćnika koje polako
iznutra ubija svijet...
I najnesretniji život ima svoje sunčane sate, pod pjeskom i kamenjem,
svoje sitne cvjetiće sreće, kaže Hesse.
Razorni potresi, pandemija, umiranje dragih... nad krhotinama zbilje
ozrcaljena ljubav, to univerzalno ljepilo što drži ljudska srca na okupu.
Zadnjih par tjedana osjećam moć tog ljepila.
Što više ljubimo i darujemo se,
to više naš život zadobiva
smisao i vrijednost...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 28.01.2023. u 08:08 sati.