Najviše nominacija za ovogodišnjeg Oscara, njih 11, ima film Everything Everywhere All at Once, preveden na hrvatski kao Sve u isto vrijeme. Film je kaotična znanstveno fantastična akcijsko-pustolovna satira, nešto kao kombinacija Monty Pythona, Matrixa i kung-fu filmova. Kaotičnost je nešto što se ovom filmu najviše zamjera iako je za poantu koju su autori htjeli istaknuti nužna, i bez te kaotičnosti i apsurda kojih je film prepun, taj film ne bi bio to što jest – svojevrsno remek djelo koje nije za svakoga i koje bi mnogi mogli doživjeti kao besmislicu. No, besmislenost i jest jedna, ako ne i glavna tema ovog filma. Naši su životi puni kaotičnosti i apsurda, a u konačnici i besmisla.
Fabulu filma nije lako prepričati i to bi zahtijevalo poduži tekst, a ja sam se već umorio od pisanja. Spomenuti ću samo da glavna junakinja putuje kroz paralelne svemire spoznavajući alternativne stvarnosti koje je mogla živjeti (odnosno koje živi u tim svemirima), a koje su posljedica njenih životnih odluka, a sve kako bi spasila svemir (jer ona jedina to može) od ništavila u obliku bagela (peciva) koje mu prijeti da će ga usisati i uništiti (nešto poput crne rupe). Znam da vam ništa nije jasno, ali niti vam neće biti ako ne pogledate film.
Osvrnut ću se još samo na poruku filma koja zbori da svu besmislenost postojanja koju doživljavamo treba zanemariti jer nihilizam vodi u uništenje, te kako treba prihvatiti ono malo vrijednih životnih trenutaka koji obiluju ljepotom i ljubavlju, te da ti trenuci budu naš smisao u kojem god svemiru da živimo, odnosno kako god da nam je pao grah.
Uglavnom, ovo je film o smislu života, ta kakav bi drugačiji i mogao biti objavljen na ovom blogu?