Bonace su zakon. Na nebu. Moru. Kopnu. Pod zemljom. Nadasve u nama ljudima.
Ponekad je dobro da se zatalasa. Uzburka. Uznemiri. Uzvrtloži. Jer poneki talog ostane na dnu. Poneki ispliva. Al sve se drugo razbistri. Kad je vidljivost dobra, lakše raspoznajemo. I odvajamo. Krupni otpad na jednu, sitni na drugu stranu.
Smeće je aktualno. Ono nepokupljeno po ulicama. Ali i ono drugo. Koje smrdi višestruko i višeslojno.
Ako smo principijelni, onda svoje stavove i uvjerenja ne mijenjamo kako "vitar puše." Ostajemo dosljedni po cijenu života.
Hoću li za svoga života dočekati nekoga tko će sjedit u visokoj fotelji. Ali volit ljude i ljudsko dostojanstvo više od vlastitog dupeta.