Marketing
LEJLA U ZAGREB, LEJLA IZ ZAGREBA
Priča se da je jednom netko pitao mater od Jovanke Broz šta misli o zetu i da je ona na to odgovorila: „Mogla je moja Jovanka i bolje proći.“ Moja prijateljica Lejla porijeklom iz Bihaća se udala u Aleksandriju. Mogla je i bolje proći, a mogla je i gore.
Da je moja Lejla znala sve priče o djeci koju su egipatski muževi oteli ženama strankinjama, o obiteljskom nasilju nad nepokorenim Europljankama, o tome da he brak ekonomski ugovor u kojem je najvažnije šta je čije poslije razvoda, možda bi ju bilo strah. Od zaljubljenosti joj je zujalo u glavi tako da se nije bila raspitivala, a i da jest, od zujanja ništa ne bi bila čula. Srećom, njen muž je uljuđeni gospodin. Osim toga, rođeni je Aleksandrijac, a Aleksandrija je ipak na istom moru na kojem je i Lastovo što znači da ne može biti selendra.
Stanuju u zgradi blizu Korniža. Korniž u arapskom svijetu znači riva na kojoj se ne šeta uz more u lijepoj robi već se uz more voze skupi auti.
Od njihove zgrade do nasuprotne ima ogromnih 15-ak metara pa se nisam strašila da mi nasuprotni susjed preskoči iz svog balkona na moj balkon od sobe. U mojim dosadašnjim egipatskim akomodacijama to nije bio slučaj. U toj prvoj (oružanoj) revoluciji ispred njihove zgrade bio je parkiran tenk – jer je bilo mjesta.
Lejla je već tada imala egipatsko državljanstvo. Svatko poslovno sposoban tko je izbliza vidio rat u Jugoslaviji mogao je naučiti univerzalne ratne metode bogaćenja na grbači prosječnog građanina sluđenog političkom propagandom. Egipatska revolucija je bila baš takva prilika za moju Lejlu. S državljanstvom i tim hvale vrijednim znanjem iz prve ruke, definitivno je prošla loše. A mogla je svima zaraditi penziju.
Ovako mora raditi. Otkad god se udala, radi u privatnoj farmaceutskoj proizvodnji lijekova Pharco. Svjetska kompanija, a egipatski kapital. Ako bi se obogatila od rada, što u Egiptu nije nemoguće, onda ovdašnja državna banka nudi mogućnost oročavanja sredstava s kamatom od 20%, a koje kamate onda postanu značajna penzija.
Njihov devetogodišnji sinčić Adam s ćaćom priča arapski, a s njom naš. U razgledavanju aleksandrijskog downtowna eksploatirale smo dijete da pregleda račune, da upita šifru wifija, po butigama u kojima uglavnom nisu istaknute cijene on je pregovarao za nas... Adam pohađa privatnu školu čiji je vlasnik Egipćanin koji, uz lanac škola, ima lanac šoping centara. Adam govori i engleski jer je dobar dio nastave na engleskom. Pošto ja pričam dalmatinski s kojim se on prvi put susreo, onda smo nas dvoje zajedno riješili domaći rad iz geometrije na engleskom. Dobili smo šesticu. Naime, ovdje su ocjene do šest. Za prevođenje i matematička postignuća Lejla nas je nagradila fantastičnim sladoledom i drugim slatkarijama u Trianonu - slastičarni koja izgleda kao gradska kafana i u kojoj su stolovi obrisani čistom mokrom krpom. Prvi put da u egipatskom ugostiteljstvu takvo što vidim.
Adam je dobio ćaćino prezime. Materino nije jer to ništa ne bi značilo materi. Naime, ovdje je način oprezimljavanja nabrajanje imena ćaćinih muških predaka do u šesto koljeno. I svih šest se piše na dokumenta. To znači da bi se on, ako bi bio prezivan i po Lejli, prezivao Suljo.
Kao najveći hit njenog majčinstva izdvaja se slijedeće. Lejla je iz skijaške familije. Suljo je bio trener skijanja svjetskog glasa. Ona je na skijama kao ribica u moru. Žalosna je što njen sin još nikada nije nogicom zagazio na skiju. Neka mu to bude najveći problem u životu!
Ja sam se kod njih doma preporodila. Od sveukupno šest mojih egipatskih kreveta, ovaj je prvi u kojem je posteljina oprana s omekšivačem. Potvrdila mi je da ovdje omekšivač nije popularna kućna potrepština. Osim toga, njeni higijenski standardi su ostali bosanski. Sve kožne bolesti koje sam skupila putem od Gize preko Aswana pa do Aleksandrije su se povukle.
Nismo se vidjele debelih 10 godina, ali neke stvari su definitivno ostale iste. Ispratila me s popudbinom od tri slijeda. Evo me kod svoje kuće, još nisam sve pojela. Mislim da ću sarme zalediti.
Post je objavljen 23.01.2023. u 08:59 sati.