ZANIMLJIVOSTI #5 SVAKI TVOJ ROĐENDAN-O PSOVAČINI NA SCENI
Od onih sam koji vole koristiti psovačinu gdje god mogu upotrijebiti u pravo vrijeme i na pravom mjestu doziranu sa poantom. Izražavanje
je nekad tako daleko bolje i estetski prihvatljivo ovisno o kontekstu. U situacijama kad se da zaobići u ključnom trenutku je psovka nekad
daleko bolja. Prvi slučaj gledanja suvremene drame "svaki tvoj rođendan" je kod djela publike polučio zgražanje zbog psovanja na sceni koje je bilo
idealno u pravo vrijeme na pravom mjestu. U suvremenim dramama je neko nepisano pravilo zbog realističnosti posebno ako su dramski
tekstovi domaći reprizno gledanje 2020-e mi je samo još više potvrdilo uvjerenje da su psovke upisane u scenariju pun pogodak i suvremena realnost je takva pa je sasvim normalno da psovke budu dio scenarija oni koji su se zgražali (nakon predstave) nisu imali
argumente kad se ne vidi dalje od nosa i vide se samo psovke kao psovke a ne i njihov kontekst. U kontekstu uvjerljivosti realizma u prvom redu, i zbog provokacije koja je kronično potrebna. Premijera 2018. je bila puna i nakon toga je
ostvarila zadovoljavajuću gledanost. Svojevrsno putovanje kroz vrijeme glavni protagonist slavi rođendane svakih 10 godina.
"Gavranova predstava donijela je na kazališne daske toplu priču o glavnom liku Marijanu i svim promjenama koje mu je donijelo odrastanje, zrelost i starenje u Hrvatskoj od sredine prošlog stoljeća do suvremenosti.
"Svaki tvoj rođendan" svojevrsno je teatarsko putovanje kroz vrijeme te prvo uprizorenje nekoga Gavranova teksta u središnjem nacionalnom teatru, a napisano je posebno po narudžbi za zagrebački HNK."
Svakih deset godina Zagrepčanin Marijan slavi svoj rođendan. I svakih deset godina okuplja se Marijanova obitelj na rođendanskoj proslavi. Radnja prati njegove rođendane, obiteljske i prijateljske odnose od 1957. pa sve do 2017. godine, kada navršava sedamdeset godina."
U kontekstu modernog vremena, realizma i situacija unutar predstave psovačina je sasvim na mjestu dozirano u pravi trenutak, na te
sam pizdarije i skrenuo pažnju u prvoj recenziji nad besmislenim zagržavanjem nad psovkama bez kojih bi drama izgubila čari i elemente intrigantnosti koji su potrebni posebno kod adaptacije suvremenih dramskih tekstova.
S druge strane Mollierov kazališni klasik "Don Juan" problematizira licemjerje ne konkretno u psovkama nego u nekom generalnom smislu ali princip
je isti sve su ostalo nijanse (rekao bi Đole) očito licemjerje ispoljavaju i oni zgroženi psovačinom na sceni a i sami psuju i gore nego
je zapisano u scenariju. Tipkao sam u prvom postu o "rođendanu" o pizdarijama koje se događaju na sceni na svakom rođendanu:
"Radnja se svodi na jednog slavljenika a počinje sa njegovim 10. rođendanom do 70. Neću previše otkrivat samu radnju,ali svaki rođendan završava sa time da se dogodi neka pizdarija".
U komentarima ispod tog posta Šuška mi je ostavila ovaj komentar
Šušunjara
haha tvoje recenzije su još bolje nego moje..."na kraju svakog rođendana dogodi se neka pizdarija"...
29.03.2019. (10:39)
Iz komentara se čita i još jedna druga stvar pizdarija kao riječ za negativne stvari koje se događaju na rođendanima je ovdje daleko bolja od neke standardne. Od 10-og do 70-og rođendana glavnog protagonista se događaju razno-razne nepredviđene okolnosti i situacije dočaravanje emocija je daleko bolje kad je realistično.
Ovacije na premijeri nisu bile bezveze
kvalitetna predstava je u ta 2 puta koliko sam gledao kompletno rasprodana. U scenografiji ima dosta turbulentnih situacija i psovke
su dodatno pojačale realizam po principu intenziteta emocija za stvari koje se intenzivnije dožive psovke su bolja metoda izražavanja
od nekih "pristojnih" izraza. Oni koji su se zgražavali nad psovkama su gledali samo na njih kao na psovke, iz samih komentara je vidljivo da nisu gledali predstavu niti interakcije na sceni sve je dozirano kako treba dovoljno da prenese suvremeni realizam života običnih ljudi kroz više vremenskih perioda. Kad se ne gleda šira slika nego se samo fiksira na psovke kao psovke onda se stvari i prizemno komentiraju. Sjećam se od zime do ljeta 2018. snimana je serija "uspjeh" u HBO Europe produkciji, prva epizoda premijerno
je emitirana na youtubu, osim prizemnih komentara kako "ništa što ima veze s našom produkcijom nevalja" i jebenog pika na Tanovića
našlo se i komentara sličnih onima koji su bili slučaj i sa predstavom. Licemjerje oni od kojih dolaze ti komentari psuju 10 puta više nego je to zapisano u scenariju i to je ništa drugo nego adaptacija realnosti na televiziju. Prikaz stvarnog života eksplicitno onako kakva je stvarnost. U principu prizemno komentiranje mislim da je samo sa jedinim razlogom-da bi se sralo i pljuvalo neargumentirano
Poveznica između serije "uspjeh" i ove predstave nije slučajnost, nemaju poveznice u smislu radnje nego u smislu mog spajanja kroz
prvi post o ovoj predstavi i ovaj sad. Paralelno kad je bila premijera predstave i serija je bila aktualna pogledao prvu epizodu i pročitao
subinteligentne komentare na nju pa onda i nakon predstave slušao subinteligentne komentare i na nju. Živciraju me takve izjave u kojima se vidi samo "da se psuje" a ne vidi se kontekst fabulacija i potrebnost toga jer su film/serija/predstava adaptacija stvarnosti. Poanta umjetnosti je polučivanje promijene na bolje a to se može samo realističnim adaptacijama stvarnosti. U postu iz 2020. sam
naveo par konkretnih stvari koje se događaju tokom proslava rođendana.Potencirano Šuškinim komentarom u drugom postu o istom
projektu dobio sam poriv malo više otkriti konkretno o kakvim se pizdarijama radi.
"10.rođendan razbijanje televizora, i neželjene ali očekivane reakcije
20.rođendan, žena saznala da joj muž nabija rogove
30.rođendan umire slavljenikov djed
na 40.rođendan umire njegov otac"
U prva 2 slučaja (predstava adaptira samo slavljenikove "okrugle" rođendane) psovalo se što su i u stvarnosti sasvim očekivane reakcije, sad se jebiga ne sjećam scenarija pa neću na blef citirat ali opet to je realizam koji je uvjerljivo adaptiran na predstavu. Iz prve dvije situacije i estetski izgledaju bolje psovke upisane u scenariju stvari su kolosalne i adaptiraju situacije iz života samim time se radi o situacijama kad se ispaljuje salva psovki u predstavi je to ipak dozirano stvarnost je daleko gora.Istraživanje je pokazalo da psovke oslobađaju od stresa i potenciraju bolje raspoloženje,apsurdno je to licemjerno zgražanje nad psovanjem u predstavi ili televizijskim serijama posebno kad su u pitanju situacije u kojima se psuje i u stvarnosti. U scenariju za televizijske projekte kao što su dramske serije psovačina nije upisana u scenarij samim time gube na realističnosti jer i u
njima ima situacija na kojima bi dobro došle. Ako kontekst odgovara ne treba se daramatizirat oko toga. Da se vratim na "uspjeh" kad
je već stvar tako koncipirana prije 3 godine vezano za tu seriju uspio sam iskopati manje-više kvalitetnu i realnu recenziju ali mi
ovaj detalj pika oči:
Ja općenito nisam navikla na to da slušam hrvatski jezik u serijama i filmova, ali ovih šest epizoda mi nije bio problem pogledati. Usput, moram naglasiti da ovu seriju ne bi bilo pametno gledati uz nekog mlađeg s obzirom na količinu psovki i vulgarnosti. Ne, nije ni blizu GOT-u, bez brige."
Iako nije pisano kao prigovor ponovo kao da se stvara drama oko toga jer sve psovke u scenariju i kontekstualno i estetski odgovaraju
situacijama u epizodama. U stvarnosti bi bilo daleko gore. Neprimijeren sadržaj za mlađe može biti zbog eksplicitnih scena nasilja koje
nije problem na filmu nego u stvarnosti dramska umjetnost samo tu stvarnost adaptira. Da ne bi bilo, gledao sam nedavno u vijestima
subinteligentne izjave da "filmovi potiču na naslije" na što sam se obrušio u ovom postu između ostalog sam se dotaknuo i navedene serije.
Ovo je sad digresija uglavnom ne gledati širu sliku nego se samo fiksirati na psovke i preko toga stvarat dojam o načemu je apsurd i
licemjerje toga ima a filmovi i predstave samo projiciraju stvarnost licemjerje je u zgražanju nad malo psovki upisanih u neki scenarij a
iste riječi koriste 500 puta na dan. Ovdje je bar sve tempirano i u kontekstu konkretne situacije bez toga nema niti realizma što je i poanta filma i predstava kao oblika umjetnosti. Ima i ona jedna stvar koja je neko nepisano pravilo kod predstavi, nema nikakve bolje
potvrde istinitosti pogađanja poante i realističnosti od reakcija na nju. Svi zgroženi psovačinom na sceni kao riječima samim po sebi
su od onih koji jebene izraze koriste po milijun puta na dan. Isto tako fokusiranje na same izraze bez da se sagleda njihov kontekst
dokaz je jednostrane ograničenosti.Psovke upisane u scenarij predstavljale bi problem jedino u slučaju da ih se koristi kao zamjenu za neki izraz u manjku elokvencije kao što su ekstremno desno zarotirani krebili što sa ovom predstavom (i serijom "uspjeh") nije slučaj. Ovdje se radi o ničem drugom nego interpretaciji stvarnih životnih situacija u kojima se i inače koriste iste riječi. Dozirano na pravom mjestu i u pravo vrijeme ako su psovke materijal za zgražavanje onda je to kad ih potkapacitirani (kao što su tram 11) koriste kao zamjenu za argumente a ne što su upisane kao dio scenarija u intenciji ostavljanja realističnosti i provokativnosti. Ali osim fenomena jednostranih fokusiranosti publike na psovke kao same riječi bez sagledavanja
konteksta i isprazna baljezganja još mi je zanimljiv jedan fenomen.
U rondanju za kojom fotkom više pod klik mi je došla kritičarska mudroserina sa pompoznim naslovom "ne podcjenjujte publiku" Pogledao sam predstavu 2 puta u razmaku godinu dana pa me ovaj "click bait" ipak naveo da kliknem na isti. Uglavnom poentiranje se svodi kako bi predstava trebala
"ponuditi riješenje problema" "zakucavanje" totalne debilane je u zadnjoj rečenici ovoga:
"Što se dogodi kada dramski pisci, redatelji i kazališta posegnu za komadom koji će biti lagan, koji će publiku zabaviti i koji će se tek ovlaš, više reda radi, dotaknuti društveno-političke zbilje vremena koje opisuje? Izlazi li publika s tih predstava zabavljena? Čini se da da. Izlazi li publika s takvih predstava potaknuta na razmišljanje? Čini mi se baš i ne".
Ako predstava kod nekog nije nekog potaknula na razmišljanje to nije problem predstave nego isključivo onog koji ima taj problem. Nad svakom situacijom iznesenoj u istoj svi mogu proći kroz neku introspekciju.
Za ovaj post su 2 povoda, prvi je to što su zgroženi "neprimijerenim" scenarijem u kojem se psuje imali proteste bez argumenata gledanjem na psovke kao na psovke izvan konteksta i baljezganjima kako se u "kulturnim institucijama propagira nekultura" ravno onim
krebilarijama u kojima se scenski sex svrstavao u kategoriju "pornografije" a takvih prizemnih izjava nije falilo niti u komentarima na ovom blogu. I drugi
kad nije apsolvirano ranije da se konkretizira na što i koje se situacije to odnosi. Sve ima svoj kontekst ništa izvan njega ali uvijek se nađe prizemnih reakcija ravnih bljezgarijama svrstavanja kazališne erotike pod "pornografiju" Još jedna zanimljiva stvar je i da su u neka druga vremena stvari po pitanju toga bile daleko normalnije kad se nije srozavalo umjetnost zbog "neprimijerenih" riječi. "Šovinistička farsa" sa kraja osamdesetih pravi primijer satire-političkog kazališta u kojoj je bilo daleko više psovki nego u predstavi iz posta se nije komentiralo na tako prizeman način. Gledalo se scenu, interakcije na njoj i situaciju u kojoj su "neprimijerene" riječi izgovorene a sad je paradoksalno situacija obrnuta radi se (čast iznimkama) o fiksaciji na riječi same po sebi. Ps paradoksalno, bilo da se radi o subinteligentnim izjavama ili isto takvim komentarima sve se svodi na onaj princip "a što se u pičku materinu psuje" "jebote zar ne može bez psovanja" samo u tom slučaju to onda nije problem licemjerje i primitivizam koji je na meti filma i predstavi općenito.U postovima posvećenim kazališnom projektu (ako ih se tko sjeća) "ljudi od voska" koristio sam citat iz samog scenarija "jebo dramu u kojoj se nitko ne prepozna" sasvim po tom principu u interpretacijama stvarnih životnih situacija su se prepoznali vjerovatno oni najinvazivniji u kmečanju da "zašto se psuje" to potvrđuje i sama činjenica fiksiranosti na izraze bez sagledavanja konteksta jer u drugoj situaciji ne bi bilo takvih primjedbi.