INSPEKCIJSKI NADZOR U DOMENI TAJNE!
Priopćenje Državnog inspektorata od 20. siječnja kao informacija je veoma šturo i ima veliku dozu tajnosti. Zbog političke i medijske usredotočenosti na problem poskupljenja nakon početka uvođenja eura u RH od 1.1. 2023. brojkama se mora vjerovati, ali. Brojke su tu, ali to nije dovoljno. Zašto je ta tajnost prisutna, kada uopće nije potrebna. Zar je uvjerenje glavnog inspektora, a glavni je inspektor dr. Andrija Mikulić da je kupovanje i plaćanje, što je potreba čovjeka potrošača u svim područjima života - od prehrane, odijevanja, obuvanja, školovanja, opremanja stana, kuće itd… nešto što je u sferi tajne? Pogrešno! Jer na tom tržištu kupnje i prodaje okreću se milijuni i milijarde novca i stav prema POTROŠAČU, kojeg također štiti zakon, ne samo hrvatski, već i legislativa Europske unije, ne može biti obavijen tajnom, već javnom i cjelovitom informacijom.
U priopćenju od 20. siječnja ne navodi se ni jedan grad ni jedna županija, baš nikakva teritorijalna naznaka, po čemu bi se moglo raspoznati, i s većim povjerenjem gledati na brojeve, gdje je inspekcijski nadzor učinjen, a u periodu od 6. do 19. siječnja 2023.
Navodi se da su i turistički inspektori radili nadzor, ali gdje su oni radili nadzor – Hrvatska je turistička zemlja , turistička obala duga je tisuću i 700 kilometara, zato, gdje je proveden nadzor? U kojim gradovima na obali, u čijim i kojim objektima? Hrvatska ima i obilje ruralnog turizma. RH ima 20 županija i Grad Zagreb. U priopćenju se ne navodi ni županija ni grad ni regija, a govori se o provedenih 1.145 nadzora te da su prema poslovnim subjektima izrečene 234 novčane kazne u iznosu od, golemih, 399.489,09 eura što je u staroj valuti čak 3.009.950,55 kuna.
Sve te brojke su vjerojatne isto toliko koliko su i nevjerojatne! Naprimjer, piše u priopćenju da su provedena 282 inspekcijska nadzora nad pružateljima usluga, no ni riječi o kakvim se uslugama radi kao ni o tome – gdje je to provedeno , ime grada, sela, županije, regije. Zašto se tako radi, to zna samo glavni državni inspektor. Brojke su značajne,
no na istoj su liniji istine i imaginacije!
No pitanje je koliko bi u nekim okvirima istraživanja te gole brojke mogle biti korištene kao relevantne?
I jedan savjet: najbrži i najsvrsishodniji način provjera cijena bio bi taj kada bi određeni broj inspektora sa sobom u nadzor pozvao i novinare pisanih medija, portala i televizija. Osim komercijalnih TV kuća i državne televizije u Hrvatskoj ima još desetak privatnih televizija u manjim gradovima. Kupcima bi informacije o zatečenim cijenama u njihovu gradu bile itekako zanimljive, a kontroliranim subjektima bio bi to signal da – je poštenje s cijenama – dobar besplatni marketing.
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 21.01.2023. u 13:20 sati.