Marketing
HATŠEPSUT
Vodič Jamal je prvi i zadnji, dakle jedini, normalni turistički radnik kojeg sam susrela u Egiptu. Jamal fenomenalno govori engleski, nije pitao napojnicu, ali smo ga od srca počastili jer je ljudina, barata s puno znanstveno utemeljenih činjenica, upozorava na arapske marifetluke, voli se podružiti. Nedostaju mu dva – tri gornja zuba pa kad se približi turistu, stavi ruku na usta da ne pljuca. Jedini na uzorku od 7 dana po 20 kontakata, duljih i kraćih. Dakle, prosjek normalnih turističkih radnika u Egiptu je 0,7%. Jamal se zafrkavao na Hatšepsutin račun cijelim putem, ali samo zato da bi mene impicavao. Naime, na početku izleta sam rekla da pošto vidim njen hram, mogu umrijeti.
Priča se da nakon što je Hatšepsut ukopala muža Tutmozisa I. da je za ljubavnika uzela arhitekta koji joj je projektirao hram, da nije bila tako uspješna nego je to sama o sebi izmislila, da je bila muškobanjasta, a to valjda zaključuju iz toga što je ponekad nosila umjetnu bradu, da je bila bahata jer nije malome Tutmozisu II. od pok. Tutmozisa I. dala da se dočepa vlasti sve dok nju nije strefilo, da ona nije trebala bit faraonka jer ona nije bila biološka mater od Tutmozisa II. već neka druga Tutmozisova žena, da njen hram izgleda kao zgrada pošte...
Hatšepsut je bila jedina faraonKA, imala je blistav mandat i evo sada, cca 3481 godinu poslije, još se o njoj pričaju tračevi. Očigledno, za žene se neke stvari nisu promijenile barem 3481 godinu.
O Hatšepsutinom hramu je besmrtni profesor Bedenko govorio s velikom radošću. Bedenko je, inače, čovjek koji je držao šest predmeta na Arhitektonskom fakultetu, od kojih četiri povijesti umjetnosti, a koje su se zvale: Bedenko 1, Bedenko 2, Bedenko 3 i Bedenko 4. Imena kolegija su se zadržala do današnjega dana. Dakle, na Bedenku 1 Hatšepsut je imala posebno mjesto. Za to je hiljadu razloga, a glavni je da je hram lijep. Baš lijep.
Ovo je jedini hram koji ima izražene horizontale. Svi ostali imaju krkasti pilon na ulazu koji ima dvije zdepaste wanna-be vertikale. Iza pilona su poslagane prostorije. To je to. Kad zainteresirani turist pogleda jedan takav, a takvih je 99,99%, kao da ih je vidio sve. Jedino nije vidio Hatšepsut. Hram je položen na pregib između platoa i padine toliko racionalno da se čini kako uopće nije bilo iskopa. Katovi su povezani rampama boljima nego ijedna modna pista. Zelena dolina Luxora izgleda čarobno sa svake od terasa. Ima moderno riješenu odvodnju vode - preko rigalica sa životinjskim glavama. Ima i nekih strip - detalja kao portret para, od kojih tip ima slonovske uši.
Bedenko je bio veliki kunsthistoričar i uvjereni feminist. On se nije zafrkavao na Hatšepsutin račun, ali jest na račun nekih drugih. Primjerice, za steći dojam o dimenzijama i inventaru grobnica u Dolini kraljeva, slijedeća je njegova čuvena maksima: „Keopsova grobnica prema Tutankamonovoj je isto što je villa na Pantovčaku prema garsonjeri u Zapruđu. Zamislite onda samo što bismo sve vidjeli u Keopsovoj grobnici da nije opljačkana.“ I to je istina – groblje u Dolini kraljeva su zapravo bunkeri koji, sve što imaju, je interijer s jako puno plitkih reljefa i freski. Većina inventara grobnica je ispražnjena, a može se vidjeti nešto u egipatskim, a dobrano i u engleskim i njemačkim muzejima. Sve bi dala da se mogu sjetiti kako je on objasnio taj fenomen pa da mogu revijski završiti ovaj post. Ako se netko sjeti, neka mi javi – častim ga pićem i marendom po izboru.
Post je objavljen 20.01.2023. u 10:58 sati.