Sanjala sam te neku noć. Prvi put u 30 godina. Prvi put otkad te nema. Toliko sam od sebe sakrila sve u vezi s tobom da čak ni u snove nisi uspio doći. A toliko i tolike sam sanjala.
Ne mogu te pustiti. Treba mi tvoja ljubav. I treba mi moja ljubav prema tebi. Bar te ne mogu pustiti još. Kao da nisi umro. Kao da si tu pod istim nebom još uvijek sa mnom.
I imaš 50 godina. I sijede. I možda koju boru. I ženu i djecu. Kao da još uvijek dišeš negdje pod ovim nebom.
Jedino sam s tobom spavala u zagrljaju cijelu noć. I zato ti te ne mogu pustiti. Živ mi trebaš. Jer ako svatko negdje na svijetu ima svoju drugu davno izgubljenu polovicu ti si moja.
Koliko god naivno i blesavo to zvučalo i meni samoj.
Post je objavljen 12.01.2023. u 09:05 sati.