Jerihonska ruža u pustinji sam ja,
I živim suho s vjetrovima.
Nose me da trajem živeći...
Nose me nikoga ne kriveći.
Bijes sam produbio ljubavnim zanosima,
Zapeo sam u planini pod bijelim nanosima.
Ali odavde je ljepše i savršen pogled se pruža.
Otporan. Ipak sam ja Jerihonska ruža.
Spao sam na trenutke, na kapljice sreće...
Samo u filmovima punim romantike pale se svijeće.
Ali sve mi je život osim filma bio...
I ja opet ništa nisam zapamtio...
Post je objavljen 13.05.2023. u 07:29 sati.