Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/izgubljenaugalaksiji

Marketing

Nuspojave

- Rekoh, idem te nazvati sad prije serije. Što se nisi javila? Svaki dan me zoveš u 12 i danas ništa.

- Mislila sam da se još funjiš što čuješ istinu koju i sama znaš. Što si radila danas?

- Slušaj sad. Evo, ima već dva mjeseca otkad sam se srušila kod zubara. Mislim, bili su tu problemi sa zubima. Zubno meso se upalilo nakon vađenja. Pila sam Klavocine od kojih sam dobila kožni osip. U sve si upućena. Zamisli ti, idem ja jutros kod doktora i pričamo mi o lijekovima. Pa on je meni dao krivi lijek. Ja sam, čovječe, četiri mjeseca pila krivi lijek. Kad sam ga dva puta pitala zašto moram piti baš taj; uvjeravao me da moram i objašnjavao zašto je taj bolji od starog lijeka. Rekla sam mu da sam čitala o nuspojavama i da me muči vrtoglavica. Tlak mi je konstantno divljao. Tvrdio je da to nikako ne može biti od lijeka. Daj ti sad reci.

- Ne znam što bih ti rekla. Mogao te pokopati prije reda, Bože mi oprosti.

- Pa mogao je! Ali pazi dalje, nije to sve. Idem u ljekarnu podignuti novi lijek. Dođem tamo, oni meni u ljekarni opet daju isti lijek od kojeg mi svih ovih mjeseci nije dobro. Onda sam došla doma i zvala doktora. Pitala sam ga kad se javio zajebava li on mene ili što se događa. Pa mislim stvarno. Tko je tu lud?

- Parade. Grozno. Žao mi je. Nedavno sam čitala da u Hrvatskoj koriste Doct, aplikaciju koja spaja korisnika i liječnike opće prakse putem video poziva. Smijala sam se sama sebi jer naš općinski liječnik "liječi" već sigurno deset godina putem Facebooka, Vibera i Whatsappa. Lara mu stalno piše, za svaku sitnicu ona njemu tipka na Whatsapp. Ja sam mu u njenoj dobi pisala na Viber. Pošalješ mu poruku u dva sata ujutro, on će ti odgovoriti u dva sata ujutro.

- Dobro da se ne znam služiti svim tim mobitelima i vašim "Whatsovima". Očigledno, kad bi mene liječili putem mobitela, ne bih bila dugo živa.

- Danas nisam krivac što ti je tlak visok.

- Da, danas me nisi nasekirala.

- Ja te jedina mogu nasekirati jer te zovem svaki dan. Jesi rekla mami da ti je bilo loše?

- Zoveš me, sigurna sam, jer me vlastita kćer zove svake prijestupne. Ja uvijek nju zovem. Tebi je žao. Nisam, kad bi? Nismo se čule od ponedjeljka.

- Kao da mene ta ista, tvoja kćer, zove. Javi se nakon dva tjedna i čudi što je nisam zvala. Zvala sam pet dana, pet dana se nisi javila. Više ne zovem jer nisam budala. Ako napišem poruke, dopisujem se sama sa sobom. Ona nikad nema vremena. Uvijek je zaposlena. Prevrijedna. Brat, njena omiljena beba, joj govori da bude dobila orden na poslu. Prigovorila sam joj da je trebala ići kod tebe kad ti je bilo loše. Bilo je ljeto, imala je godišnji odmor, nema više malu djecu. Ne mora mužu stavljati žlicu u usta. U njenoj glavi je valjda scenarij apokalipse ako ode od kuće. Ovo nije tračanje, nego činjenice koje sam i njoj rekla. A ti izneseš istinu samo kad si ti povrijeđena i uvrijeđena. U protivnom je kao svaka mama braniš jer ti je dijete. I znaš u čemu je vaša razlika? Ona bi tako branila samo sina. Kad je ja opomenem, ne dobijem odgovor jer sigurno misli da sam budala. Ona je starija i automatski pametnija.

- Dobro, hajde. Horoskop kaže da si sitničava. Stvarno jesi. Nemoguće tvrdoglava.

- Gle, zaboravlja da i oni budu stari. Čudila se kao pura glisti, kad im je dvadeset godina star sin, ovo ljeto preda mnom, rekao da jednog dana idu u starački dom. Rekla sam joj, nemoj me ništa gledati, to je tvoj sin. Ha -ha - ha, a što da joj kažem? A ti, budi uvjerena, što god i kako god bilo, nikad neću dopustiti da nemaš, da nisi osigurana i da te smjesti gdje ne želiš, premda ti je ona kao dijete prva.

- Znam, milo.

- Čekaj, ti sad plačeš?

- Jedino ću tebi nedostajati jednog dana.

- Nedostajat ćeš i njima. No, kakve su to gluparije?! Još 27 i slavimo 100.

- Valjda. Ako mi krivi lijekovi ne odrube glavu s ramena.




Post je objavljen 07.01.2023. u 03:42 sati.