Što žene privlači prema grubim muškarcima? Da, onima opasnim, onima koji su onakvi kakvim je jednom davno Ena Begović opisala Marlona Branda: kada te pogleda, ne znaš hoće li te poljubiti ili udariti.
Znate već, ne moram sada zakerati – ono, prolaziš kroz mladost nevidljiv, čak si još i godinu dana mlađi od ostalih; dok oni pravi voze motore, tuku se, prodaju cigle i uspijevaju; ili samo ti misliš da uspijevaju – ostave već do tridesete iza sebe nekoliko unesrećenih žena, djece i pasa, čitavo jedno dvorište slupanih vozila i prometala svake vrste i barem nekoliko bačvi popijena alkohola.
Najljepše djevojke već do dvadesete, ma što do dvadesete – do šesnaeste - odu za takvima, nemojte mi sada govoriti da sam u krivu – ali upravo zato i jesu najljepše – da bi to polako, bolno i u suzama prestajale biti; ostaju one koje su najljepše iznutra, samo treba znati gledati.
Bolje rečeno, treba početi gledati. Ali – gledati srcem, a ne očima, gornjom – a ne donjom glavom, da budem, da prostite, prost.
Znate kako je to lijepo jedna brižna majka – dok sam ja slušao prestravljen iza vrata sobe - u besanim noćima kada se djeca odgajaju a jugovina puše po prozorima - govorila svojoj petnaestogodišnjoj kćeri: najbolje frajerice u mojoj generaciji danas nemaju završenu školu.
Znam, znam, sada ćete reći da opravdavam ubojstvo – ali ne opravdavam ga; najbolji dokaz tome jest to što sada o tome pišem: ubojstvo me na to tjera i dere me, ne umijem šutjeti. Ja da opravdavam ubojstvo? Ma dajte, hajte, najte: čime se može opravdati to da netko sjekirom raskoli glavu jednogodišnjeg djeteta?
Najvrednije žene u društvu koriste instinkt i sigurne su: oni koji se znadu snaći u nepredvidivim situacijama, oni snažni – ti će osigurati produžetak vrste.
Tako i muškarci: nisu važne dobre, važne su najljepše – radi njih u međunožju gori; od njih će doći novi, snažni, nepobjedivi.
Društvo je velika i smrdljiva mesnica; u njoj se melje ljudsko meso i udružuje radi koristi i interesa, a ne radi dobrote.
Čovjek mora naučiti negdje barem do dvadesete da je sam pod nebom kao prst, i da će takav i otići onamo odakle je došao, ponijevši sa sobom možda nekoliko vrijednih uspomena, jednu pravu ljubav i par znojnih dlanova u dubokim džepovima.
Sve što nam tako dođe, dobitak je i radost.
Jer, ne valja ipak zaboraviti staru mudrost koja kaže da je ljubav kao sjena: ako trčiš za njom, nećeš je nikada stići; ako joj okreneš leđa, slijedi te neprestano.
Post je objavljen 05.01.2023. u 19:17 sati.