Sjela sam i jučer pogledati jedan film, pa zaspala. Palo mi je na pamet da ga ipak spomenem kao odgledanog... ne znam kolika bi to uopće šteta bila - film je o špijunaži pa bih mogla reći samo da me se nije dojmio, ili... ako odlučim biti pravedna mogu reći kako me se početak nije dojmio, a da me dalje nije ni zanimalo... No, takvo razmišljanje me onda odvelo do jednog drugog slučaja kojeg pamtim kao primjer površnog prikupljanja i prenošenja informacija. 'Lanula sam ja tako pred jednim liječnikom, jer sam kao nešto čitala, kako znam da 90% pušača oboli od karcinoma pluća. On me tada ispravio i rekao da to nije točan podatak, nego da pušači sačinjavaju 90% oboljelih od karcinoma pluća.
Po meni, šteta je skoro jednako strašna u oba slučaja, i nisam se posramila zbog toga što sam tu informaciju ranije prenosila i ljudima koji s medicinom nemaju nikakve veze, nije im mogla naštetiti, ali ipak sam se posramila zbog takve svoje površnosti... jer što da se radilo o nečemu što je moglo prouzročiti veće posljedice...
Pomislim kako ispravno prikupljanje informacija, čak i kada je nepotrebno i neiskoristivo, ne može biti 'od viška'... i da kobno može biti samo u pogrešnim rukama.
I odlučim prvom prilikom i filmu dati drugu šansu.
No ima i netko kome ne želim dati više prilika.
Pokupovala ja nedavno one 'Air Wick-ove' na baterije, jer u trgovini nije bilo niti jednog 'mog' električnog osvježivača... pa sam ovog u sobi već prvi dan nazvala 'Smradac' zbog zvukova koji su pratili raspršivanje mirisa, a poslije svakako još jer bi me svako malo prepadao tako da mi je srce stalno bilo na granici...
Sad sam ga poslala u hodnik pa nek' ondje prepada koga hoće... u svakom slučaju, mene će puno manje.
A i bolje mu je tamo... jer kako znamo, samo prvi dojam je bitan :)
Post je objavljen 04.01.2023. u 15:33 sati.