U kupovinu smo jučer tribali ići zajedno muž i ja
jer jelovnik je isplaniran za dva-tri dana
ali sam ja zaspala, jer se zadnjih nekoliko noći budim
u gluho doba,
i ne, ne budim se da bi jela, nego se budim da bi pisala,
stavite kvačicu na s, na "pisala",
i tako se probudim, posjetim wc, skuham kavu,
čitam ili piskaram,
a mogla sam u toj noćnoj sve napraviti, ali ne,
ja dangubim (noćgubim?) i tako me danas čeka izrada krempita
koje nosim večeras na doček, u goste, obećala sam...
uglavnom, dok sam ja jučer tako nadoknađivala noć spavajući,
moj Čovik je donija sve, ej - sve!
ništa nije zaboravija i to mi je sve bilo sumnjivo
kako to kako to (Vojko V sritna ti nova!)
dok nisam išla praviti sarmu.
mislim sve je kupio:
i dva-tri kila mljevenog, i dvi-tri glavice zelja, i pancetu,
ALI:
glavice su bile male! listovi, naravno, mali i debeli i ufrčkani
i onda sam mu ja sve to lipo rekla
kako će sarma biti amaterski zamotana
jer se s takvim listovoma ne da raditi.
a morala san mu reći to da ne pogriši do godine.
Navečer smo gledali na Dnevniku kako u Zagrebu imaju lipe velike glave zelja
i kako ih vade iz kace ka prije u Jugovini i kako dofin možeš birati kakvu ćeš
a ne ove kod nas, male, nikakve žnj-klase
od kojih ja-profesionalka moran motati
amaterske sarme
(mamicu im!)
i zato više volin punjene paprike,
punjene paprike,
punjene paprike
(Vojko V sritna ti nova!)
a sad iden raditi krempite, pa peći meso, pa leći malo
pa u goste
pitam se pitam
što će biti za isti?
Post je objavljen 31.12.2022. u 07:25 sati.