Moj grad spava. Pohodim ga ranim praskozorjem. Kad oboje samujemo. A nijedno od nas samo nije. Tek se izdvojimo na tren udahnut, predahnut i nastavit životom. Puninom. Radošću. Jer jesmo. On stoljećima. Ja nešto manje.
Nigdje žive duše. Samo golubovi željni Marulove riječi. Čekaju da iz konteksta Judite ulije svojim građanima nadu i podigne moral. Jer i golubovi znaju. Dani su blagdana. Lijepo je čut lijepu riječ.
Sretno, golubovi, mahnem im.
Sretno, moji sugrađani.
Sretno i vama, dragi moji blogoprijatelji. S vama je lijepo. Zabavno. Toplo. Ugodno. Zajedno rastemo čak i kad skliznemo. Učimo jedni od drugih. Učimo bit bolji ljudi. Jer ne postoji mjesto gdje se bit bolji ne može naučiti. Poštujmo se. Respektirajmo. Prihvaćajmo različitost jer nas ona čini humanim i dostojnim. Želim vam dobro zdravlje. Želim vam radosna srca. I želim vam ljubav.
Zapravo, volim vas.