Ako se to do sada nije znalo, onda evo, od sad će se znat – sve brojeve "ST-ćanistike" (a pogotovo božićne brojeve) pišem pod ogromnim pritiskom što zbog visokog literarnog renomea ovog bloga, što zbog šizofrenih inputa debilaca iz redakcije koji su dijelom odgovorni za visoki literarni renome ovog bloga. Ali, jebemumater, nikad nije bilo gore nego za ovogodišnji božićni broj „ST-ćanistike“. I to najviše zbog masu efektnog naslova pod kojim su trebale stajati najzanimljivije činjenice vezane za povijest ove (u samoživoj i sebeljubnoj suvremenoj kulturi) neprepoznate i nepriznate sentence za koju samo površni, primitivni i lažni altruisti tvrde da označava sklanjanje latinske zamjenice „ego“ od nominativa do vokativa prvog i drugog... Ovaj božićni broj „ST-ćanistike“ se (sasvim prikladno za ove blagdanske dane) trebao vrtiti oko nekoliko povijesnih trenutaka u kojem je „Ego, mei, mihi, kme, kme...“ odigrao presudnu ulogu. Jedan od tih trenutaka se dogodio kad je Martin Luther (nakon serijskog zakucavanja po vratima crkava u bližoj i široj okolici svojih 95 teza koje se smatraju začetkom Reformacije) primio kao odgovor službeni dopis iz papinske države u kojem je stajalo: „Ego, mei, mihi, kme, kme...“, koji se opet smatra začetkom pokreta Protureformacije i inspiracijom za 30-godišnji vjerski rat kad su i pristaše Reformacije i pristaše Protureformacije shvatile da se „Ego, mei, mihi, kme, kme“ može čitati unatrag kao „Kme, kme, mihi, mei, ego“ zbog čega je pola Evrope gorilo i izgorilo... Također, malo je poznato da je Chuck Jones, američki crtač i animator koji je radio crtane filmove za „Looney Tunes“ i „Merrie Melodies“, lik Kojota manjim dijelom temeljio na opisu kojota iz serije putopisa Mark Twain-a, a većim dijelom baš na „Ego, mei, mihi, kme, kme“. Pritom, Kojot predstavlja onaj prvi dio, odnosno „Ego, mei, mihi“, a Ptica Trkačica – „Kme, Kme“. Za one kojima ovo nije najjasnije, ajmo reć da se radi o pokušaju Chuck Jones-a i kompletne napušene ekipe iz „Looney Tunes“ i „Merrie Melodies“ da malo bolje razrade nemušte ideje Sigmunda Freuda o vječnom sukobu svjesnog i nesvjesnog, odnosno isplivavanju potonjeg kad „Ego, mei, mihi“ ustukne pred „Kme, kme“ jer ono što se potiskuje na ovaj ili onaj način nađe put do površine...
Ne znam zašto, ali sve šta je vezano za stari Egipat mi je uvik išlo na živce. Nikad, ali baš nikad nisam proša „Rome – Total War“ sa Egiptom (a jesam s Kartažanima, Seleukidima i Germanima ako izostavim tri rimske familije minus Senat kojeg se nije moglo izabrat) jer su mi išle na živce i ratne kočije i epidemije kuge u Tebi, Memfisu i Aleksandriji. Moj jubito algoritam je djevičanski čist od ikakvog spomena Egipta jer nikad, ali baš nikad, u jubito tražilicu nisam upisa granit, Dolina kraljeva, mumije, balzamiranje srkanjem mozga na slamku, kako su izgrađene piramide, koliko je stara Sfinga, di je nos od Sfinge, erodiralo s vjetrom, hijeroglifi, Ramzes na entu, papirus, Bijeli Nil, itd., itd... Jer bez obzira na trajanje njihove civilizacije u milenijskim gabaritima, jebeš kulturu iza koje je ostalo samo monumentalno, a ništa za var, nijedan vic na hijeroglifima, nijedan natpis tipa „Luksor 1950 BC“, plus oni glupi crteži iz profila pa ispada da niko, ali baš niko od tamo nije bija štroločast... A i njihova mitologija mi je dosadna, ni do kolina starogrčkoj mitologiji u kojoj je druga generacija bogova (za razliku od Ozirisa, Izide i Seta) napravila raspašoj i sve pretvorila u rodbinu pa odatle raspašoj. Osim toga, u mitologiji im je falilo kategorija, nisu pokrili sve i nisu bili ukorak s vremenom. Objasnit ću. Baš čitam da im je vrhovno božanstvo Amon Ra nastalo spajanjem tebanskog boga sunca Amona sa sveegipatskim bogom sunca Ra. Pa ako se to moglo napravit, zašto nisu izmislili i još jednog boga, boga (zaštitnika od) reketa na pšenicu koji su im udrili stari Rimljani i nazvali ga – Amon Kme?
Jebeš zadnju trećinu dvanajstog miseca bez novogodišnjih odluka, dakle odluka koje vrlo ozbiljno shvaćamo dok se mrvi zadnja trećina dvanajstog miseca, a kojima počinjemo ozbiljno zajebavat same sebe u dugom razdoblju od Tri kralja do zadnje trećine dvanajstog miseca nove godine kad ih opet počinjemo ozbiljno shvaćat jer samo odgađanjem i prebacivanjem u novu godinu te odluke ima smisla zvat – novogodišnjim odlukama. Kako se masu razumim u regresijsku analizu, u novoj godini sam odlučija istražit koliko zapravo serem mjereno u metrima kvadratnim potrošenog tariguza za razdoblje od godinu dana. Ulazni parametri (za siječanj 2023.) su dimenzija listića i brend tariguza (trenutno na dispenzeru u WC-u je „Perfex“ troslojni tariguz s dimenzijama listića 0,127 × 0,092, tj. 0,011684 m2), uz modificirajuće čimbenike tipa mjeseca/godišnjeg doba, načina pripreme obroka (suvo, kuvano, frigano, pečeno, naručeno), dnevna kretanja cijene nafte na svjetskom tržištu u trenutku nakon obavljene nužde br. 2, kao i promjena u površini ledenog pokrova na Antarktici također u trenutku nakon obavljene nužde br. 2. Tablica u Excel-u je već pripremljena, a za potvrdu kako stvarno mislim ozbiljno, prije neki dan je poslan zahtjev za odobrenje istraživanja etičkom povjerenstvu redakcije „ST-ćanistike“ iz kojeg su mi prvo poručili da šta serem (jer oni tako reagiraju na bilo koji zahtjev kad ga zaprime bez da ga pročitaju), a onda dali odobrenje jer ovo do sada (barem prema podacima iz dostupne literature) nije istraživano. Istovremeno su me upozorili da se mora vodit i evidencija sranja u gostima (za slučaj da do toga dođe) i da posebno obratim pažnju na tariguz bez perforacija jer da će oni znat. Šta znači da od sada moram svugdi ić s metrom u džepu pošto masu držim do istraživačkog integriteta... Uglavnom, rezultate istraživanja bi trebalo objaviti u posebnom znanstvenom broju „ST-ćanistike“ odma iza Tri kralja 2024. Inače, debilci iz redakcije traže sredstva za arheološku ekspediciju u Tebu di će probat nać dokaze o postojanju kulta Amona Kme. Sredstva za ekspediciju planiraju namaknut otmicom jedne ili više osoba koje su bliske stanovitoj M.V. i/ili stanovitom S.N. Prema njihovoj logici, to je win-win situacija jer oni tako stoposto dobivaju lovu, a M.V. i S.N. isplatu otkupnine mogu dodat (vrlo vjerojatno) podužem popisu svojih postignuća u 2023. Ako im ostane dovoljno love, planiraju zapalit na provod u Turkmenistan zato što ta zemlja u svom nazivu ima „kme“, a nalazi se na minimalnoj udaljenosti od mog ega koja je debilcima iz redakcije "ST-ćanistike" dovoljna za resetiranje od svakodnevice. Prema novogodišnjim odlukama i planovima, 2023. bi trebala bit radna i prepuna zanimljivosti, ali... Živi bili pa vidili!
Uglavnom, božićni broj „ST-ćanistike“ o detaljnoj razradi „Ego, mei, mihi, kme, kme“ je kompletno pao u vodu kad su me debilci iz redakcije (kojima je najveći kreativni domet zajebavat se s PlagScan-om) upozorili na post koji je 2006. objavljen na blogu „Bestežinsko stanje stvari“, a naslov posta je „Ego Mei Mihi Me Me Mecum (?)“. Potpuno besmislen naslov za još besmisleniji post u kojem neka purgerska mulica trabunja o liku koji joj uvaljuje „Nije do tebe, do mene je“. Zapravo, cili taj post baš stane u „Ego, mei, mihi, kMe, kMe, kMecum“, ali najgore od svega (i literarno-estetski ružno) je što tih 700 i kusur riječi čistog trabunjanja završava opaskom o „Laconica brevitas“. I zato, bez želje da idemo nevješto i amaterski polu-utabanim stazama ženske koja nema nimalo šlifa za autoironiju, a i rok za prijelom se bliži, moram odrezat ovaj božićni broj „ST-ćanistike“ tradicionalnom čestitkom...
Dakle, kompletnom timu scenarista koji su, pozamašnoj kesi od Amazona unatoč, uspili upropastit Silmarillion, Do Kwon-u i svima koji ne mogu smislit Tae Kwon Do, katarskim sucima i omanskim švercerima, bageristima koji kopaju rupe za bazene po Zagori, svima koji od napora balerina više cijene napore meniskusa u kolinima balerina dok moraju bit viđeni na „Orašaru“, Barbari Kolar pod Duškom Ćurlićem, ali s Ivom Šulentić u sendviču, američkom udruženju statističara, prosječnima i onima s oba repa Gaussove krivulje, prvom liku koji je proba „Choco Fresh“ i onesvistija se, fetivima iz Kokija u Senegalu, reborn lutkama šta čine „kme, kme!“, Ljubi Vlahoviću i vlasnicima skupih kola, drogašima i seksolozima iz mješanih brakova, ekipi s hidrokelom trenutno na operaciji, bjelcima bez žučnog mjehura, vlasnicima mjenjačnica i variocima u korejskim škverovima, GERO i debilci iz redakcije „ST-ćanistike“ (jednako kao i vama cijenjeni čitatelji) žele sretan Božić i otprilike takvu 2023.
Ali pripazite, to smo isto napravili i 2020. godine. Pa da ne bi bilo posli „Ego, mei, mihi, kme, kme...“
Post je objavljen 25.12.2022. u 19:04 sati.