Marketing
Voće i povrće
Misa u 6:30 ujutro. Nakon toga pospremanje suđa i priprema doručka. Još par cura od 16, 17 godina dođu ujutro na Misu i ostanu u župnoj kuću pomagati oko spremanja i kuhanja. Eli (Elizabet) mi je posebno draga. Iako nekad zna biti naporna ha-ha. Ali osmjeh joj je ogroman. Mislim da sve te cure koje dođu žele ići u časne. I tako, doručak se spremi. I nas sedam sidne na kauč i jedemo za tim stolom. Sarah, Rebecca, Iva i ja, a sad su s nama Glory, Maurin i Zenais. To su mi najljepši trenuci, oni za doručkom dok jedemo i ljepljivim prstima hvatamo ručke od čikara. Toliko sam si puta u životu svašta uskratila od straha da se isprljam, da budem bljakava samoj sebi i stavljala si kočnice. Sebi i drugima. Neshvaćajući da se iz najbljakavijih momenata rađaju najljepši momenti. Nedopuštajući sebi i drugima da se uprljamo i očistimo. Da pokažemo svoje unutarnje boje, autentičnost. Zbog straha od ismijavanja, nemogućnosti.
Čikara će se očistiti, ja ću se oprati, pod će se pomesti. Postoji voda, postoji metla!!! Hoću reći, previše sikiranja oko trivijalnih stvari. Život je prekratak da bih sjedila, a ne plesala. Odnosno bacala svoje tijelo kako bi moja sestrica Marcela rekla za moje plesanje. Prekratak da bih se brinula kako izgledam i je li bljakavo oko mene. Ima prečih stvari.
Ova jedna slika na kojoj se vidi zastava, bijela, crna, crvena… zastava označava da tu živi “witch doctor”, odnosno šaman. Mnogi idu kod šamana kako bi riješili svoje probleme.
Nakon Mise idu u polje. U svoje, ako su te sreće, ili u tuđe. Većina stanovništva se bavi poljoprivredom i živi od nje.
Ali, ako su iz sela do, onda nemaju vodovoda i moraju do izvora koji je udaljen otprilike uru, dvi hoda. I to moraju rano ujutro kreniti inače će ostati bez vode. Hah... Neka sela imaju sponzore koji ima plaćaju vodu, pa oni ne plaćaju. Ovi u Lushotu primjerice plaćaju 1000tsh po osobi mjesečno. Besplatno ima župa i škola pod župom jer su oni sebi osigurali nekakav rezervoar, izvor s vodom.
Uglavnom, što se sadi? Od voća ima avokada, passion fruita, raznih vrsta banana, šljiva, krušaka, jabuka… od povrća pomidori, cvjetača, mrkva, poriluk, tikvica, krumpir, bamia… doslovno što god ti treba od voća i povrća. Ako nisu u polju onda su na pijaci. Sjede na podu, povrće rasuto. Mnošto boja, šarenila. Začina ka' u priči. Neki imaju hlada napravljenog od poparanih vreća. Koje služe i za povrće da ne bude drito na prašnjavoj zemlji. A neki koji nisu ispod tog hlada koriste kišobrane kako bi si stvorili hlad.
Pranje odjeće na ruke, pješačenje umjesto vozikanja… toliko toga što oduzima od slobodnog vremena. A svejedno su uvijek nekako otvoreni za susret i za ćakulu. Pitaju i odgovaraju. Imaju vremena, i zaista ga koriste.
Zapravo sam htjela pobjeći. Tamo gdje me nitko ne poznaje. Pokušala sam pobjeći od Tebe, ne bi li te opet upoznala, prepoznala u nepoznatom. Sve ispočetka, odmrsiti zamrešeno. Odbaciti sve što je bilo dosad, pogotovo zadnju godinu. I opet Te prepoznati u nepoznatom. Ali to tako ne biva. Koliko god se ja trudila i inatila.
Naučila sam da nepoznato ne postoji, jer si Ti znan. U nepoznatom ću te uvijek susresti, i ono je već po Tebi poznato. Nema straha od nepoznatog, od budućnosti, od neznanog. Moj se svaki dan u Tebi otpetljava i po Tebi taj dan spoznajem i živim.
Cijeli moj život je u Tvojim rukama.
Post je objavljen 24.12.2022. u 07:47 sati.