Nisam prije spomenula, jednostavno je nešto drugo iskrsnulo kao prioritet: bila sam na dva lijepa božićna domjenka, jedna DHK, a drugi Možemo!
Danas sam išla s Mijom na Spicy Days božićni domjenak - što postaje tradicija; a nudili su finoće, poput kuhanog piva (odlično, ljudi moji, odlično!) i Chilli con carne. Dakle obožavam ljuto - ali ovo je bilo...:)))) Suze su same tekle! Bravo, Goran Vrabec i cijela njegova ekipa! Sjajni ste! Moram se vratitit po domaći ajvar...Senzacija!!!!!
Naravno, evo malo fotkica:
.
Družile smo se s divnim, mladim ljudima; svi predivni i pažljivi prema Miji. Baš onako kako treba biti - i atmosfera, i hrana i piće....
Kad smo došle kući, saznam da nas je napustila moja učiteljica iz osnovne škole, gospođa Mira Utrobičić. Pa Massimo otišao tako iznenada...Poseban glas, poseban čovjek...:(((((
Uhhhh....Neko baš teško vrijeme, nikada ne znaš što možeš očekivati...:(((((
Izmjenjuje se i lijepo i manje lijepo....Ali, kraj je godine, očito se neki događaji odvijaju ubrzano i neočekivano - kao da se ova godina još žuri "obaviti" neke stvari....Nije nužno da nam se sve mora sviđati, ali - pomoći nema...Tako je, kako je.....
Vrtuljak emocija.....Danas: šesto pedeseti post. Ljubim!