Ka prvo ovoga Božića me baš veseli šta je ipsilonka na putu prema putu da se približi spoznaji, veseli me jer je ona kao dobra duša bila zabludjela ovčica, koja je pomalo blekasto skakutala unaokolo, duboko uvjerena kako Bog ne postoji.
A Bog kao Bog, najbliži nam je kad se obračunavamo s njim, kad mu u facu istresemo sve šta mislimo, njemu nepostojećem zajebantu, koji se tako okrutno igra s nama.
Recimo ta ipsilonka, što će svakako potvrditi i veliki vođa Jelen, kao i svi koji utvaraju kako je poznaju, uključujući i one koji su je tako zdušno nagovarali da se odrekne Fresha, je u biti jedno zamršeno klupko ljubavi.
A upravo ta zamršena klupka su Bogu najmilija, puno milija od onih koji su uvjereni u koješta ili od onih koji su utvaraju da su na nekom putu spoznaje.
Zamršena klupka su vezivo ovog svijeta, da nije njih sve bi se razletilo, i nije ipsilonka jedina takva ovdje, ima ih još, prepoznat ćete ih kad vidite da se Fresh razgovara s njima.
Ipsilonka kao i mnoga druga klupka, nikada neće naći odgovor na neka pitanja, jer na neka pitanja nema prihvatljivog odgovora, ali će se poput Fresha u nekom trenutku napiti s izvora mudrosti, i odbiti prihvatiti da nema Boga, da nema nade, i da postoji ponor koji ljubav ne može premostiti.
Ma što filozofi o ničemu govorili, u što god vas uvjeravali, tanka im je priča, vi ste ovdje s razlogom, i samo su vas Bogovi mogli tako zamrsiti.
Dobro imaju i ovi šta su nastali od majmuna, pronalazači velikih životnih istina u malograđanskim šlager ima, ali ovo nije post o njima.
Ovo je post o ljubavi.
Post je objavljen 22.12.2022. u 20:42 sati.