Marketing
E Nac... :(
Još od jučer pokušavam pronaći prave riječi da se oprostim od tebe, i nikako ih ne pronalazim.
Teško je izgovoriti posljednje zbogom nekome koga poznaješ gotovo čitavog života. Koga sam viđala još tamo na petrinjskom korzu, na kupalištu, u Cigajnskom selu idući kod tete. Koga sam na probama zbora slušala sebi iza leđa kako vrlo točno brunda baritonsku ili basovsku dionicu, i ljuti se na one koji nikada nisu imali note složene po redu. Koji je u busu, na putovanjima, uvijek sjedio iza – kao i ja - jer je tamo uvijek najveselije. Koliko smo se samo puta nasmijali do suza i napjevali do promuklosti.
Pa ta tvoja ljubav prema Petrinji, gradu kojem si dao i svoju mladost i svoje zrele godine. I ti si, kao i brojni drugi, trajno urastao u petrinjske ulice i ulićke, u sve petrinjske pjesme, u sve petrinjske blagdane i svagdane. Tvoje je srce kucalo za Petrinju. Sve do jučer. Ne usuđujem se niti pomišljati kakvu agoniju prolaze članovi tvoje obitelji. Petrinja je izgubila jednog zakletog Petrinjca, a oni su izgubili sina, supruga, oca i brata. Silno sam tužna, kao i svi oni koji su te poznavali.
Ni dalje ne pronalazim prave riječi; možda zato što mi je smrt nespojiva sa tvojim smijehom i s tobom. Zato ću ti reći tek ovo – snivaj mirno negdje gore u beskraju, Nacek. Neka ti je laka petrinjska gruda koju si nosio u srcu gdje god si išao.
( ova mi je fotka baš draga; nastala je u Novigradu istarskom 2015. godine, dok smo čekali nastup na revijalnom dijelu programa )
Post je objavljen 17.12.2022. u 19:30 sati.