Jutro juri kao i obično u virtuali, tu je vrijeme poremećeno, odeš na par mjesta pokupiti povratne informacije, nezadovoljno i preko volje, jer navika je navika, pa i kada je ružna i štetna, sjedati ujutro uz kavu na trash, i tako početi dan, vidjeti što pišu supatnici i šta ima novog u ludnici, a uvijek je isto, crna kronika, rat, palčevi s gljivicama, bljak, reklame za nekakava maziva čudotvorna, da barem ima za mozak, ili za ovisnosti, da ju namažem i živim kao prije tisuću godina, na friškom zraku umjesto na fotošopima šuma i gljiva, platiš spajanje i trajno si unesrećen i zarobljen, navlačenje je navlačenje, jednom reče Gruden, kada je vladala epidemija nutricionista i mrkvi, reče tad Gruden, potpuno točno, čovjek se može navući i na mrkvu, i kad pogledaš na satić, šok, prošlo je par sati a ti misliš jedan.
Popnem se na ljestve uz moj zid s knjigama do stropa, na zadnju prečku da dohvatim one ispod plafona, složene su u dva reda, nemam više mjesta za knjige u kući, posvuda su, i u dva reda na policama, pa sad kopam po drugom redu, i nalazim blago. Male crvene knjižice Reč i Misao, mičem prvi glavni red i vadim ih na svjetlo dana, hrpa divnih naslova, pisaca, obećanja, uranjanja u magiju, uzbuđenje raste, redaju se ludi naslovi: Rimska lirika, Arapska poezija, Razgolićeno kršćanstvo, Gozba ili o ljubavi, Okretaj zavrtnja, Razuzdani eros, Pohvala ludosti, Kandid, Hamlet, Sirano de Beržerak, Dugo putovanje u noć, Golmanov strah od penala, Crno je moja omiljena boja, Gargantua, Crvena konjica, Novela o šumama, Gospodin iz San Franciska, Arabeske i groteske, Don Žuan, Mrtva kraljica, Kruna od perja, S onu stranu sna, itd., itd.
Pravim na podu svoj mali otok s blagom.
Blago je da se dijeli.