Kod nas u Primorju od zafrkancije se stare ljude naziva "bambinito", što bi doslovce značilo da su se vratili ili se vraćaju na djetinjastvo.
Moja mama išla je još dalje pa ih je još umanjila u "bambinitiće", što je u biti značilo nešto kao starčići iliti neki dragi stariji ljudi.
Tako i danas, kad se muž ili ja nečega ne možemo sjetiti zaključimo da smo pomalo bambinitići.
To da čovjek može "pobambinati" pa ne znati više tko je ni kamo ide poznata je činjenica. No mene u zadnje vrijeme ponašanje našeg starog Mačka navodi na razmišljanje mogu li mačke poseniliti i doći na djetinjstvo.
U siječnju će mu biti deset godina.
Kod nas je došao kao mačić od 16 tjedana, muž i sin dobili su me na prepad. Nikad nisam htjela mačke držati u stanu, smatrala sam da mačke imaju pravo na slobodno mijaukanje po krovovima i fuk u veljači a ne da se odrezanih jaja po cijele dane izležavaju okolo uz zdjelice pune hrane.
No kako to obično biva, svi smo se mi nažderali u životu zarečenog kruha. Mali pokvarenjak znao je to prije mene i malo pomalo, smišljeno i lukavo, uvukao mi se pod kožu i ostao.
Iako su ga oni izabrali i sa njima je proveo prvih par mjeseci a ja sam u više navrata prijetila da ću od njega skuhati katzenpfeffer , na kraju sam ja postala glavna osoba u njegovom životu a on moj najdraži muškarac na četiri noge.
Main coon-ovi nisu mačke koje dolaze u krilo. Po nekim karakteristikama sličniji su psima nego ostalim mačkama. Vezane su tako na prostor u kojem borave ali i na vlasnika. Pardon, batlera.
Iako mačke navodno nemaju baš neki osjećaj za vrijeme, uvijek nas čeka na prozoru kad se sin i ja vraćamo s posla. Čim ugleda auto, skače je s prozora i znamo smo sa nas na hodniku čeka svečani doček.
Po stanu me prati kao kakav stalker kamo god da krenem. U kuhinji dok kuham, gledajući cijelo vrijeme što radim, zezam se uvijek da bi trebao znati skuhati ručak i večeru bez problema koliko mi je asistirao. Dok jedemo, sjedi na stolici do mene. Prati me čak na wc i u kupaonu, pa je tako jednom upao i u kadu punu vruće vode i sapunice.
Koji je to bio doživljaj. Najprije je pomislio, kako lijepo vruće je ovdje unutra, no onda se sjetio da mačke ne vole kupanje i onako mokar otrčao je preko stuba u dnevni. A ja sam onako mokra i puna sapunice trčala za njim.
U zadnje vrijeme ponaša se kao mala beba kojoj treba posebna pažnja. Nije mu dosta sjediti na počasnom mjestu s moje desne (kad smo svi za stolom) ili lijeve (kad sina nema doma) strane. Počeo je doslovno penjati mi se na glavu i ne da mi mira za vrijeme obroka.
Mislim, svašta ja trpim od tih ludih mačaka ali da mi hoda po stolu preko tanjura i to dok jedemo, e to nije nikad išlo. Ali sad stari više ne šiša pravila pet posto i najradije bi mi se posjeo na glavu, ko neodgojena djeca koja maltretiraju goste po restoranima a onda se mame uvrede kad im neki vlasnik zabrani ulaz sa deriščadi.
I tako se ja pitam, je li on to samo postaje zločesti starac koji namjerno radi dešpet ne jebući pravila jer sad ima mladju konkurenciju ili je pak uz malog Gandalfa skroz podjetinjio.
Samo da na kraju ovako star i lud ne počne pisati blog, taman bi se uklopio u ekipu :)
Imala si s mnom druge namjere
Al' ja sam stari mačak
I volim promjene
Ništa mi ne znače lake pobjede
Jer ja sam stari mačak
I imam pedigre.