Skoro nepostojeća,
nestvarna na platnu života,
bolesna od sebe, žedna na izvoru.
začu titraje nutrine. nada umire zadnja,
rastrga korotu i krenu korak po korak
do kraja vremena, do povratka
zvijezdama.
Postoji li putokaz ka pejsažu
s one strane duge?
Hoćemo li tamo susresti
drage, prerano otišle
Ili je istina u pjesmi,
Pjesma budi u njoj sjećanja i osjećanja,
majka je ljepota svih trenutaka,
brani od pada u bezdan
strahovanja.
Kao u igri školice, korak po korak
crno bijelim poljima do svijeta
u kojem se čuje šutnja.
Sluša srcem, razumije
govor vjetra, mora,
cvijeća, suza i
osmijeha.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 11.12.2022. u 09:39 sati.