Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Nije bio san...





Pod sunčanikom izgara dan. Pepeljasta svjetlost razotkriva tajnu prolaznosti.
Pod nebeskim svodom kaleidoskopska igra misli i osjećanja, dana i noći,
Sunca i mjesečine, godišnjih doba, žrtvonoša, pravednika i trenutaka.

Nad nama nebo puno legendi, sazviježđima ispisani mitovi, utjelovljeni bogovi.
U nama bitak svjetlosti, srž dobrote. Vječnost zaziva radoznalost za
otkrivanjem tajni, vjerovanje u starenje duša i njihove seobe.
Ljubav, nerazotkrivena misterija, nedodirljiva, promjenjiva,
vjekuje u pričama, snovima, tugama i žudnjama.

Razotkriva se sjajem zjenica u vidokružju, u ritmu srca,
u sutonu i jutrenju, kaplje s neba, izranja iz mora,
svjetluca u pjesku, titra u zraku, u nama.





Na sceni teatra vremena moć bijele svjetlosti,
na rampi trenutka velika gala predstava.
Premijera. Reprize neće biti.

Sanjala sam život. U snovima je sunce uvijek tu.
Vrtložilo se tkivo podsvjesti, rađala su se
sjećanja zaboravljena u luminu nutrine.

Zar je moguće misliti u snu?
Tajanstvenost sive tvari
je svjedočila svoje
djelovanje.

Osjetih kako se misao slijeva u osjećaj.
Usne na usnama, to više nije san.
Začuh zvuke zornice.





Osjetih moć bijele svjetlosti, nebo je bojom vjenčanice okitilo mladi dan...

Dijana Jelčić


Post je objavljen 09.12.2022. u 06:36 sati.