Marketing
In memoriam... Vlado Gotovac
Vlado Gotovac je tražio istinu u svjedočanstvima postojanja. Zavirivao je u već napisano da bi šireći svoj misaoni horizont širio i horizont drugih.
Žurio je u svim pravcima, što dalje u prošlost i što iscrpnije u budućnost.
ja penjač vješti
na savršenom vrhu tornja
što jedini ne ponavlja
nikakvu učinjenu igru
postavio sam kamen
s izmišljenim imenom
u sigurnom položaju…
Mjenjali su se likovi u kojima se pojavljivao da zaustavi tijek budućnosti. U zanosu, spreman na žrtve i samozataju postajao je vitez dobre volje. Nebo i zemlja su mu bili domovina. Kao bezbrižni sanjar je sudjelovao u širenju univerzuma, tugovao je za zvjezdama koje su umirući nebo prepustile mračnom bespuću.
Ljubav je bila njegova zvijezda vodilja. Zrcalila se u svemu što je govorio i što je pisao. Živio je opasno tvrdeći da je najveća izdaja, izdaja sebe samoga.
Čovjek to je prošlost koja izrasta iz sebe samoga i postaje povijest u kojoj mogu sresti samo čovjeka. Sanjam snom sanjara.
Misao Vlade Gotovca je satkana od ljubavi i poezije. Za njega je pjesništvo dio vječnosti u čovjeku, svaki osjećaj vrijedan opasnosti, on je skica za život u kojem on živi poeziju. On ne opovrgava svoju opijenost poezijom, jer kada u njegovim riječima podrhtavaju zvijezde on osjeća metafizičnost bitka poezije.
…Kao što golemo sunce tiho i ravnodušno prolazi
Sa svojim vatrama sa svojim eksplozijama
l stvara život
Kao što mjesec svoju hladnoću u tišinu pretvara
l stvara tajnu
Kao što oblaci jednaku igru nad pustim predjelom igraju
Tako nastaje pjesma…
Njegove ideje su nazvali opijumom za mase, a on je štitio čovjeka u ime vječnosti, tvrdeći da je čovjek, njen jedini sudionik i suradnik.
Porota ga optužuje činjenicama proizašlim iz tadašnjeg manifesta slobodi. Stojeći, uzdignute glave i srca puna ljubavi, on sanjar, on heretik trenutka se branio Sokratski i izgovorio rečenicu koju svi pamtimo:
A tako radostan i tako raznolik je svijet — to je moj san. Ako zbog njega moram biti suđen, ja na to pristajem. Bez toga sna ni ja, ni moje djelo nemamo nikakvog smisla
Ušutkajte pjesnika
I bit će manje riječi među nama
Manje slučajnog sjaja
Manje tajanstvenog leta...
Sigurniji bit će trenutak,
A izgubljeno bit će doba.
.”
Godine tamnovanja je provodio vjerujući u ostvarenje svoga sna. Snaga njegovog uma i ljubav je sazrijevala u njegovoj poeziji. Osam ukradenih godina se slilo u poetiku duše.
Vlado Gotovac nas je napustio 7. 12. 2000. ostala nam je njegova poezija, njegove ideje i njegov slučaj.
Post je objavljen 07.12.2022. u 06:36 sati.