ne prestajemo putovati, svi mi,
stalno dolazimo ili odlazimo,
neprestano mijenjamo prijevoz.
stopiramo, brodimo, vozimo se
stvarnim ili izmišljenim, šarenim
vlakovima, busevima, avionima,
s kartom ili bez kupljene karte.
paraglidere nose struje čežnje,
lebdimo u vakuumu nostalgije,
i sami postajemo prijevoznici.
kada prizemljimo, pješačimo,
ili nas prevoze kola koja vuku
konji crno-bijele nužnosti po cestama
od blatne, žitke i duboke tjeskobe.
tada zabrinuti pomislimo da nećemo
imati vremena ni snage za nove ukrcaje,
prema novim odredištima. a onda nam
čežnja svojim iscijeljiteljskim moćima
pokaže kako i s čime uzdići se u visine,
kako nastaviti putovanje, kako živjeti.
Post je objavljen 02.12.2022. u 18:10 sati.