Petkom obično radim od doma.
Danas sam nakon sto godina ponovno bila na terenu. I normalno, ne samo da smo se smrzavali nego je k tome još malo padala kiša, malo je nosilo snijeg. Sve u svemu prava uživancija.
Fotoaparat sam ostavila u firmi pa tako danas nećete imatu prilike vidjeti kakvih sve pripizdina ima u nekad opjevanoj Švabiji.
Koja danas više nije u stanju proći u osminu finala.
A ja sam se prije deset godina zafrkavala da ću nakon Hrvatske i Slovenije sjebati Njemačku jer svaka država u kojoj boravim duže vrijeme ode u tri materine.
Jezik pregrizla.
Jučer sam se probudila sa desetogodišnjim stažom u sadašnjoj firmi a time i deset godina života u nekad obećanoj zemlji.
Usput sam otvorila i prva vrata na adventskim kalendarima koje sam dobila.
Kad je bal, nek je bal.
Prije korone jubilarcima su ujutro dolazili čestitati iz uprave firme ili bi im ostavili kakvu poklon-košaru na stolu u znak pažnje.
Mene je jučer dočekao kuki.
A u deset sam imala godišnji sastanak sa šefom odjela.
Pa smo tako lijepo podivanili i usput sam malo popljuvala Upravu da se nisu javili.
I onda završi sastanak, stiže SMS od muža : dobila si čestitku po pošti, potpisala cijela Uprava a slijedi i poklon.
Jezik pregrizla po drugi put.
Da uvijek ponovno moram nešto reći pa kud puklo da puklo.
Jutros sam otvorila i drugi prozorčić.
Šteta da je Advent samo jednom na godinu.
A možda i bolje da je tako jer koliko se malo mažem kojekakvim kremama, još nisam potrošila ni one od prije dvije godine.
Dok sam danas hodala po kiši, osjećajući se kao astronaut u onoj fluorescentnoj zaštitnoj jakni dva broja većoj, zabundana kao medvjed, evo ti opet muža (bolestan pa davi stoput na dan) i SMS-a : "Stigao ti je paket".
I evo, baš me razveselilo.
Ljudima nikad nije pravo pa se tako oni koji dobiju poklon bune da zašto nisu dobili pare da si sami kupe što hoće a ne tamo neke bezvezne 5specijalitete.
Dok se dobivalo pare, jamralo se jer pola ode na porez.
Pa su onda neko vrijeme dijelili bonove za wellness što opet nekima nije bilo pravo jer je bon za jedan posjet bio preveliki a za dva premali.
Jednoga dana kad te znakove pažnje ukinu svi će plakati za onim vremenima dok ih je bilo.
A ja se pitam hoću li uopće dočekati onaj slijedeći paket za novih deset godina.
Zadnjih tjedana muči me visoki tlak, što nikada prije nisam imala, pa sam prije dva tjedna dobila tablete od kojih sam počela kašljati.
Sad mi ih je doktor promijenio i kašalj bi trebao prestati ali kaže da ću od njih više pišati.
Tlak se ni s tabletama nije spustio na neku normalu pa tako već računam kako će me zdrmati kap i to je bilo to.
Rodjen, cijepljen, pandrknuo.
Onda se dečki ljute na mene da mi je to od toga jer se stalno neki kurac živciram.
A ja nemam srca reći im da mi je tlak bio normalan ona tri dana dok sam bila na simpoziju a što bi moglo odgovoriti na pitanje tko mi ga (judi, zviri na stolu i beštimje) diže.
Umor je duboko u meni
Riba u vodi, podrum u kući
Umor je na rubu usne
Reč upućena nekom ko odlazi
Nekom ko odlazi