Marketing
Ljubičasti sjaj...
Srijeda večer. Teške od oblaka vise ruke neba nad prozorom. U kutu sobe gori svijeća.
Na stolu ljubičasta ruža, ljubičasti sjaj se širi odajom. Ne palim svjetlo.
Promatram dlanove vremena, odraz prolaznosti na staklu,
privid svih naših došašća.
Zidna ura razbija tišinu. Klatno titra trenutke. Kovitla u zaborav.
Slušam muk dolazeće noći. Iz oblaka izranja vizija.
U piramidi violetnog sjaja titraji zlatnih struna.
Je li to tkivo od kojeg sam sazdana?
Možda sam nekada davno bila zrno srca univerzuma?
Maštarija se slijeva u iluziju prapočetka. Ćutim mekoću tmine.
Ovija se oko mene kao kukuljica oko svilenca, odora u kojoj
tijelo nestaje, postaje svjetlost, kristal otrgnut iz vječnosti.
Ti ulažiš u sobu. Pališ svjetlo. Čarolija nestaje.
Netko mi je danas pričao o orgonu, progovorio si prvi.
Osjećam ga u sebi i oko sebe. Smiješiš se
daruješ mi kristalnu piramidu i ružu
boje lavande.
Na prastarom svjećnjaku dogorijeva svijeća.
Odajom se širi miris ruža. Klatno zidne ure
odkucava ponoć, objavljuje porod prosinca,
dane iščekivanja blagdana svjetlosti i mira.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 02.12.2022. u 11:31 sati.