evo priznat ću
ja volim Božić
sa svim kičem, obiteljskim filmovima, šušurom, božićnim pjesmama, i svim ostalim što ga prati
i to ne od jučer
volim ga od najranijih sjećanja
sjećanja bosih nogu po hladnim teraco pločicama u hodniku, laganog otvaranja vrata dnevne sobe, da niko ne čuje, zaobilaženja plinske peći, koja nikako nije uspjevala pobijediti hladne dalmatinske zime, i pronalaženje darova ispod bora
bor je bio baš bor, usječen negdi poviše vikendice od Annaboni, i mirisa je po smoli
pokloni se nisu smili otvarat dok se svi ne probude, pa bi ja i brat onako promrzli pogađali šta bi moglo bit unutra, a onda bi se vratili u tople krevete i čekali da se razdani, pa da roditelji počnu davat znakove života, da raspakiravanje može počet
od onda se sve prominilo
plinske pećice su zamijenile druge vrsta grijanja
čak i u dalmaciji se grije više od jedne prostorije
goli otok je zatvoren pa logoraši više ne rade teraco pločice
borovi, odnosno jelke se kupuju pa se u autima ne mora imat sikirica
sve je drugačije osim dječjeg uzbuđenja koje donosi Božić
zato će kad ničega više ne bude živit Hajduk i Božić
jer svako imalo školovan zna da oni žive vječno
Post je objavljen 28.11.2022. u 10:26 sati.