Marketing
Photoblog
Sveta Kata
Snijeg na(d) vrata.
--narodna mudrost
Kad sam bio mlad nikada nisam se našao u ozbiljnom razmišljanju da prekinem uspon na vrh planine samo zato jer je visoki snijeg. Sad je to drugačije. Tko zna zašto računao sam da je makadamska cesta do vrha očišćena ili barem da je neka staza ugažena. To me je držalo. Ali nije bila, nakon zamornoga uspona grebenskom stazom od smjera Oštrca kad sam napokon se probio do ceste na lokaciji Črne mlake našao sam se u gadnoj sumnji.
Snijeg je bio netaknut, do vrha ima još dosta, gamaše nisam imao. Nisam imao volje za ništa, htio sam se vratiti, ali bilo mi je glupo... onda probao sam se prebaciti sa ceste na rub šume i tuda hodati ali sam propadao u snijeg do iznad koljena. Dobro ipak sam nastavio hodati cestom uz dosadno mučno propadanje sa svakim korakom kroz smrznutu snježnu pokoricu.
Većinom sam razmišljao o tome kako sam se trebao okrenuti i vratiti odmah čim sam vidio kakva je cesta. Dosta sam psovao, to mi je najviše i pomagalo. Prema višim predjelima pojavili su se neki tragovi iz smjera juga, tek pred sam vrh kakva-takva staza ugažena od planinara koji dolaze sa sjevera.
Na kraju kad sam se dovukao do vrha osjećao sam se kao onaj šarlatan Jon Krakauer kad se popeo na Devil's Thumb...
To je valjda tako, starost donosi umor, čangrizavost i još gore stvari i tu se ništa ne može učiniti.
Nešto planinara sjevernjaka skupilo se na vrhu. Pričao sam s jednima koji su preko Mrzljaka se uspeli i htjeli ići do Oštrca cestom pa popesti se poslje prema vrhu grebenskom stazom kojom sam ja došao s juga/jugozapada. No kad su vidjeli kakva je cesta odustali su od Oštrca i okrenuli šumskom stazom ravno na vrh. Pametna odluka. Osobito jer su imali sa sobom i psa. To ne bi bilo humano prema životinji.
Adventi na blogu kojih se sjećam dok sam bio mali (bloger) bili su jako lijepi. Pet do osam godina u prošlosti. Ako i nisu bili lijepi objektivno, a ono svakako se takvima sad čine sa ove distance starenja i promjena.
Ako ja i inače upamtim malo selektivno, na svoj način, tako mi je ljepše i to mi se ne može oduzeti.
Pa pamtim najviše da je Lilianke spravljala nekakve pitalice sa a,b,c odgovorima, možda je pekla i đumbirove kolačiće kao na američkim filmovima, pa FreshCayg je još od ljeta odbrojavao dane do Božića i galamio da Božić nije dovoljno komercijaliziran ili nešto slično. Mariano je pak pekao purana... ili nije možda pekao purana nego je tumačio nekakve zapise što je našao u Veda Puranama... Ypsilonka se prijetila da će popiti nekakvu ayahuasca drogu iz Južne Amerike (što možda nije niti bilo o Božiću ali mi je ostalo kao nešto simpatično u memoriji) i tako. Bilo je dovoljno interesantno u svakom slučaju.
Ja sam stavljao spotove s yutubea sa kultnog Božićnog albuma, kultnoga heavy metal sastava Twisted Sister, čitao sam i objavljivao na blogu odlomke moje najdraže pripovjetke „Na Badnjak“ od K.Š. Đalskog, itd.
Jasno sve to je davna prošlost i tih vremena više nema, ali ne mora se još zaboraviti. Jednom će se zaboraviti zauvijek, ali danas još ne.
Jedino zato sam i pristao u sadašnjosti dolaziti za vikende na blog u vremenu do Božića pod uvjetom da će atmosfera biti kao u stare dane i da će biti prikladno okićeno, miris kolača, cimeta, klinčića, kuhanog vina, da će svirati božićne pjesme. Da će biti barem nakratno donekle mistički Gloria in excelsis Deo et in terra pax štimung što sličniji kao na večeri kod illustrissimusa Battorycha iz one pripovjetke.
Naravno ako bi se dogodilo nešto što bi me uplašilo, nekakvi ekscesi, nasrtljivosti, areligioznost, ako to zamijetim sigurno da ću odmah nestati.
Post je objavljen 27.11.2022. u 14:17 sati.