Svaki sat otprilike se Hrvatskoj otkrije nova svinjarija učinjena od tako zvane elite političke, gospodarske, akademske i odabranih pučana. I svaki sat poštenog čovjeka uhvati muka i jad. No, nije utjeha ali tako je to oduvijek bilo. Tako će i biti pa se moramo zapitati kako to da uopće još postojimo? Naprosto zato jer postoje pojedinci koji to ne mogu trpjeti i na sve moguće načine žele zaustaviti to klizanje u diktature gramzivosti, bahatosti, dogmatizma svih vrsta i svega što zatvara ljude u umobolnice nametnute normalnosti. Male grupe pokreću procese promjena, i one negativne i one pozitivne, i zbog toga nije nevažno što Vi mislite i da li to što mislite i kažete. Možda će baš Vaše zrnce neslaganja biti ono koje će pokrenuti lavinu promjena. Počnimo govoriti i djelovati. Pokažimo da se ne bojimo.
Jedan je mladi čovjek jednom napisao:
RASTANAK SA SOBOM
Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubljine noći
Sa zvijezdama i mi zapadamo
Mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
Ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
Zamakle su zvijezde
Ko od nas još može naslutiti sebe?
Rušimo se vječno
Naš je put bez dna i padanje bez glasa.
(Antun Branko Šimić)
Učinimo da naše padanje barem ne bude bez glasa!
Post je objavljen 22.11.2022. u 10:51 sati.