Marketing
Zubate stranputice
Nakon duge izuzetno hladne noći sad se sunčam na balkonu, radim kasno popodne. Odmah nakon ustajanja pokušao sam uspostaviti kontakt s manjinom fejs frendica koje su ostale u Ukrajini, u Kijevu i Odesi, najljepšem gradu na svijetu, kako jedna piše, nisam uspio, kako je njima tek sad tamo hladno.
Poslije me u šetnji s psom zahvatila teška bedara, sreo sam jednog ratnog veterana iz naselja, psu mu je, ima 13 godina, dijagnoziran tumor, veterinar kaže, ne vrijedi ništa dirati, dok hoda hoda, kad počne padati, zna se. On pak žestoko kašlje, pitam, što je, duhan, veli on više alkohol. Bilo je oko devet i pol ujutro, kaže idem sad k dečkima, oni se redovito nalaze i druže nezadovoljni u svom zatvorenom svijetu. Preksinoć sam gledao video snimljen 2014. u gradiću u kojem sam živio i propadao do druge godine studija, poznato mi dosta lica, uglavnom dođu kao i glazbenici preko ljeta iz svih krajeva svijeta. Ništa se nije promijenilo, preovladava rock glazba, pije se pivo u potocima, žene nekad nedostižne cure, naginju ga nimalo damski, uz bjesomučan ples, iz boce. Svjetovi i ovdje i tamo iz kojih sam se potpuno izbrisao, mada mi se otme ono, to je bio život. Od 2014. do danas dosta lica s videa i mojih prijatelja je pomrlo, samoubilački stil življenja uzima danak. Danas je inače godišnjica i velike pjesnikinje Marije Čudine, koja je u svojim djelima stalno nagovještala svoj tragični kraj, gnoza to neki zovu, bila je dosljedna i tragično završila. Prenosim s fejs stranice Alena Barbića, profesora i svestranog umjetnika:
BAŠ SE VESELIM
"Baš se veselim što ćemo moja starija sestra i ja rano umrijeti,
i što ćemo iza sebe ostaviti plavo nebo i žive dječake,
i što nitko neće znati plakati crno baršunasto,
jer tako plače samo veliko more.
Veselim se i zato što će svećenici i prijatelji imati puno posla
dok pošalju za nama u nebo sve naše snove i sve pse.
Veselim se što će poslije nas i dalje biti toplih ljudi
i velikih očiju i velikih usta do zvijezda."
*poetesa Marija Čudina, rođena je u Lovincu, u Lici, #NDD 1937.
Sunce na balkonu baš ga lijepo danas grije, na početku je bilo zubato, sad više nije.
Post je objavljen 21.11.2022. u 14:09 sati.