Šapćeš da sam tvoje sidro, što veže za dno -
jer da sidra snažno vuku - puna algi, mulja, trave;
no kad trebaš utočište na oluji što se valja -
da te čuvam, da sam spona; luka iza punte, glave.
A ti meni? Ti si svjetlo ponad mojih dugih tmina;
luča koje sve doziva, makar te i sažeć' znade:
kako travka da preživi kad je mrakom okupana?
Tek kad svjetlost oplahne je i život joj novi dade.
Post je objavljen 19.11.2022. u 17:21 sati.